Bebi kada se izvodi iz kuće obući nešto naopako, ne sušiti stvari preko noći, ne izvoditi je 40 dana. Većina će reći “Ma ko veruje u te priče?” Ipak, praksa pokazuje da mnogi veruju, a pojedini se drže parole – ako ne može da škodi…
O tome govori narodna pesma “Ognjena Marija u paklu” u kojoj se opisuje kako mladoj nevesti o dojkama vise zmije, ustvari duše predaka koje se nisu inkarnirale u sinovima, koje je, kako joj je sudbinom bilo određeno, trebalo da rodi, ali je ona to vračanjem sprečila.
Takođe, vrlo je rasprostranjeno mišljenje da je u prvih 40 dana po rođenju deteta majka nečista i opasna, pa da čak i ne bi trebalo da prilazi detetu .
“Dete nije postalo legitimni član zajednice i postoji strah da mu se nešto ne desi. Zato se preporučuje i da se ne izvodi kako ne bi “pokupilo” uroke” , objašnjava Marjanović i dodaje da je u mnogim mestima običaj da se stavi metla iza vrata, beli luk kod bebe ili čak i nož u vrata.
A, kada već dođe vreme da se dete izvede među ljude …e tada takođe mora da se pazi, opet zbog uroka i zlih magija.
“Deci je moralo nešto naopako da se obuče, čarapice druge boje, rasparene. U nekim sredinama je važno da se detetu nagaravi čelo – okolina Smedereva, zapadna Srbija, u Bosni čak naprave i krstić na čelu kada iznose bebu”, kaže Marajanović.
Postoji i verovanje da decu ne treba kupati uveče jer će dete biti zamenjeno.
Naime, kako kaže naša sagovornica, mislilo se da će ako se voda od kupanja ostavi, vile doći da odnesu dete i zamene u koritu, a kada se voda prosipa onda je treba prosuti negde gde se ne gazi. Takođe, ni veš dečiji ne treba ostavljati na žici noću zbog zlih.
“Zanimljivo je da u mnogim selima važi stari običaj da ko vidi prvi zub kod deteta on dobija neki dar, a kada prvi mlečni zub ispadne to se stavi u hleb, pa se da psu, ili se baci preko krova, pa se kaže ‘Na ti vrano ovaj zub, daj ti meni gvozdeni“.
Profesorka kaže da je bilo jako važno da do godinu dana dete prohoda.
“Kada se oseti da će prohodati pravi se postupaonica – majka napravi pogaču, potom postavi na šamlicu razne alatke, knjigu, (nešto što je bitno za tu kuću) i na taj način se proriče čime če se dete baviti. Ako uzme alat biće kovač, majstor, ako uzme knjigu učiće škole. Lomi se pogača nad detinjom glavom i deli svoj prisutnoj deci.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Znaci cak i u beogradskim selima ovo rade zene, ali u BGDu striktno NE rade?!