Za mnoge porodice leto je vreme odmora, slobode i predaha od školskih obaveza. Ipak, kod pojedine dece i tinejdžera prelazak iz ustaljenog školskog ritma u opuštenije letnje dane može da izazove osećaj anksioznosti.
Roditelji često traže „magični broj”. Da li je to osam? Deset? Dvanaest? Zanimljivo je da u mnogim zemljama zakon ne određuje minimalni uzrast deteta za ostajanje kod kuće bez nadzora.
Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.
U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.
Odrasli previše pričaju o zlu, o strašnim stvarima, o crnoj hronici i nekako neprekidno očekuju da se nešto loše desi. To ubija hrabrost i izaziva kukavičluk
Najveća usluga koju možete učiniti svom detetu jeste da ne pokupite igračke za njim ili da ne popustite kad se baci na pod jer, na primer, ne može da gleda crtani.
Mi imamo generacije dece sa kojom se ne razgovara. Dečju pažnju okupira mobilni telefon, i oni samo gledaju klipove ili igraju igrice, što je postalo zamena za razgovor
Biblioteke su u Finskoj tradicionalno namenjene čitavim porodicama, one maksimalno pokrivaju i školsku omladinu pa zato u finskim školama skoro i da ne postoje biblioteke.