Imali smo istu količinu obaveza osim ako ne računate činjenicu da sam ja nosila bebu u stomaku 9 meseci. Pomislila sam – ovo svarno nije u redu!
Karantin
Nevolja je u tome što izgleda da ne postoji način da se izbavite iz pozicije dežurnog roditelja. Oni nemaju pauzu, sem ako se fizički ne izoluju iz porodice, i bace mobilne telefone u vodu… što je nemoguće. Čak i kada odu na odmor, oni ostave detaljni plan aktivnosti za sve ukućane. Oni organizuju igraonice i vođenje na bazen, oni ostavljaju upakovane poklone za rođendane. Onaj drugi roditelj prosto otputuje. Neverovatno, ali samo nas poljubi i ode. Ok, udahnite duboko. Pogledajmo sa vedrije strane. Jedina nada za dežurnog roditelja je zakači veoma zarazni ali ne i snrtonosni virus. Pa i onda bi deca uspela da dopru do nas u karantinu sa teglom koju ne umeju da otvore.
Nedostajem mi ja, bez dece, muža, porodice
Opstanak vrste
Roditeljstvo je teško i oba roditelja daju svoj doprinos. Znam da nisam ekspert za roditeljstvo. Sedim u svojoj kuhinji, nosim rasparene čarape i pišem o ideji koja se u mojoj glavi zove dežurni roditelj, zato što mi je trebalo dosta vremena da shvatim zašto sam toliko iscrpljena. Iskreno mislim da je postojanje dežurnog roditelja dobra ideja i verovatno neophodna za preživljavanje. U suprotnom deca bi onda radila šta god žele i svet bi se raspao. Ali to ne znači da briga o toliko drugih osoba i njihovim životima nije veliki emotivni i mentalni napor koji je poznat samo dežurnom roditelju. Treba toga biti svestan i nazvati to pravim imenom. U suprotnom, popustićemo pod pritiskom…
Napisala : M. Blazoned
Priredila: Ivona Jovanovic
Mameće godine – bijući bitku s decom ili godinama?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Sve NIJE stvar organizacije. I tačka.
Moja najbolja drugarica je samohrana majka. Njeni dani izgledaju otprilike ovako: ustane, doji bebu dok starije dete gleda crtani, sprema doručak, hrani ih, oblači, pakuje ručak, sprema sebe za posao...
Odličan tekst! Hvala što postoje ljudi da definišu stvari. Uteha je kad shfatite da niste sami. Tema je naporna ali stil vedar, to mi se posebno dopalo ovde. “Znam, treba da zaključam vrata. Ja sam kreten. Ali oni bi iskopali tunel, sigurna sam.” 🙂 Biti dežurni roditelj, zna biti užasno nepodnosljivo. I pored toliko ljudi i obaveza, ostaje osećaj usamljenosti. Svako ima pravo na svoji trenutak. Kad mu to oduzmete, i kad to traje i traje, postajete nesrećan. A kad ste dežurni roditelj, to pravo vam je oduzeto.
I moje ime je Biljana i slažem se sa tobom.
Tekst je simpatičan.
A posebno se slažem da i pored obaveza, jurnjave i svih dešavanja postoji osećaj usamljenosti koji preraste u osećaj nesrećnosti. Bar se ja tako osećam poslednjih dana. I onda to preraste u nervozu koju svi primete.
Treba izdvojiti vreme za sebe, mada je to ponekad teško u praksi izvesti. Isključiti se na kratko vreme je pravo osveženje.
Moramo same sebi pomoći.
Jedino sto ovom clanku nedostaje je razumevanje tih sekundarnih roditelja. Kada bi oni radili i zaradjivali,zena ne bi morala da ima dodatni problem i posao,kao i dodatni stres koji sve cesce razara porodice jer proiziskuje velike svadje bas zbog nerazumevanja tih sekundarnih roditelja.
Drugarice,prijateljice, sestro, rode rodjeni…..Ista nas muka jede