Zatvori su puni dece koja su odgajana uz kazne, batine i zastrašivanja i znali su da rade pogrešno. Deca odgajana bez kazni imaju mnogo veće šanse da izaberu pravi put iz nekoliko razloga:
Ne, ja nisam popustljiv roditelj, iako ste to verovatno pomislili. Imam standarde koji su viši od onih koje ima većina roditelja koje poznajem. I te kako postavljam jasne granice ponašanja, ali UVEK uz razumevanje dečjih osećanja.
I da ne biste pomislili da sam ja jednostavno na dar dobila poslušnu decu, znajte da moja šira familija još pamti zastrašujuće faze koje je moj sin imao sa tri godine, a ja dobro pamtim kako sam bila postiđena kad je moja ćerka bila u fazi udaranja drugara iz razreda sa svojih šest godina. Odgoj moje dece je bio divan, ali težak posao. I bilo je trenutaka za koje sam sigurna da mnogi roditelji ne bi prevazišli bez kazne.
Ali ja sam shvatila da deca jednostavno brže uče ako ih ne kažnjavam. Ako im pomognem da shvate da i sami ŽELE da dostignu visoke standarde ponašanja koje sam im postavila i podstaknem ih da razviju veštine za to. Ako uspem sebe da smirim u trenucima ljutnje i pokušam da stvari pogledam iz njihovog ugla. Ako se oduprem potrebi da ih kontrolišem i da uvek budem tu da sprečim negativne posledice njihovih odluka, kako bi životne lekcije učili iz svog iskustva.
Naravno da je deci potrebna disciplina. Ali disciplinovati bi trebalo da znači „usmeriti”. I nema nikakvog razloga da naše usmeravanje bude praćeno kaznama. Ne bi trebalo da se zanosimo idejom da možemo da kontrolišemo drugu osobu, pa čak ni sopstveno dete. Pa šta bi onda trebalo da radimo? Jednostavno, da se trudimo da postavimo dobar primer i vršimo uticaj na njih. A sama kazna jednostavno neutrališe taj uticaj. Čini samo to da decu udaljava od vas i podstiče ih da veruju da ste vi osoba koja ih ne razume. Ako želite da na ponašanje, odluke, život svog deteta imate uticaj – jedini način je pozitivna disciplina i pozitivna veza.
Ovakvo roditeljstvo jeste teško, ali ne i nemoguće. Postoji stotine hiljada roditelja kao što sam ja, koji nikad nisu kažnjavali svoju decu, a čija su deca odrasla u divne ljude. Njima pretnje i kazne nikad nisu bile potrebne u vaspitanju. Zašto? Pa zato što su ova deca naučena da ŽELE da donose ispravne odluke, da ŽELE da budu dobri, odgovorni i uspešni ljudi. Zato što znaju zbog čega je to važno. Zato što veruju svojim roditeljima, a to poverenje nije rezultat kazni.
I još nešto. Svako dete zna koji je izbor pravi kad se nađe pred odlukom da li biti „dobar” ili „loš”. Zatvori su puni dece koja su odgajana uz kazne, batine i zastrašivanja i znali su da rade pogrešno. Deca odgajana bez kazni imaju mnogo veće šanse da izaberu pravi put iz nekoliko razloga:
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VASPITARIJE
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
I onda je mrmot zavio cokoladu u foliju…
Mene su roditelji vaspitavali na slican nacin. Secam se da smo sestra i ja u visim razredima osnovne skole svaki dan spremale rucak i kucu. I sve je bilo cakum-pakum kad mama dodje kuci sa posla. Ali zato sto smo mi to ZELELE! Mama nikada,bas nikada nije trazila od nas bilo sta sem marljivog ucenja. A mi smo se radovale da mozemo da joj ulepsamo dan i pomognemo. Znaci trudile smo se i radile samo zato sto je to usrecivalo i nas i nju i celoj porodici je bilo lakse i lepse. A ne zato sto nam je to neko rekao ili naredio.
Drugo, kod nas su sve pare stajale u fioci. Mogao je da uzme ko kada i koliko zeli. Ni sestra ni ja nikada nismo uzele ni dinara vise nego sto nam je bilo potrebno. Ne zato sto nismo smele,vec zato sto nismo zelele.
Nasi roditelji su radili sve da budemo srecna porodica,a nas dve smo se prikljucile zajednickom cilju.