1. Više veruju roditeljima i njihovim savetima jer u njima vide razumevanje i jasnu želju da se napravi izbor koji je najbolji upravo za dete.
2. Imaju više samodiscipline, koju razvijaju svaki put kad im uz razumevanje njihovih osećanja postavimo jasne granice. Odluka da odustanu od svoje prvobitne želje i poslušaju roditelje je uvek još jedan stepenik ka izgradnji samodisciplinovanoh deteta. S druge strane, kažnjavana deca roditelje slušaju ne zato što žele, već zato što nemaju izbora. I to nema samodiscipline. A s treće strane popustljivo roditeljstvo ne podrazumeva postojanje bilo kakvih granica, pa se od dece ništa i ne traži i ne očekuje.
3. U stanju su da naprave pravi izbor zato što su naučili da upravljaju svojim osećanjima. Mogu da odole trenutnim impulsima koji bi ih inače izbacili iz koloseka.
Ali, šta ako ste već sve ovo pokušali? Pozitivno roditeljstvo, razumevanje za decu, smiren pristup, a deca opet ne žele da sarađuju? Dobro došli u klub! Kao da se meni to nikada nije desilo! Sva deca imaju dane kada jednostavno nisu u stanju da sve emocije drže pod kontrolom. Baš kao i mi, odrasli. Vaš pristup i empatija sigurno može pomoći deci da savladaju emotivni naboj i počnu da sarađuju. Ali, ponekad, deci je jednostavno potrebno da čujemo šta ih muči. I nekad, to ne mogu da kažu rečima, već vikom, suzama i histerijom. I nekad, to je sasvim u redu da dozvolite!
Izvor: Ahaparenting / Zelena učionica
I onda je mrmot zavio cokoladu u foliju…
Mene su roditelji vaspitavali na slican nacin. Secam se da smo sestra i ja u visim razredima osnovne skole svaki dan spremale rucak i kucu. I sve je bilo cakum-pakum kad mama dodje kuci sa posla. Ali zato sto smo mi to ZELELE! Mama nikada,bas nikada nije trazila od nas bilo sta sem marljivog ucenja. A mi smo se radovale da mozemo da joj ulepsamo dan i pomognemo. Znaci trudile smo se i radile samo zato sto je to usrecivalo i nas i nju i celoj porodici je bilo lakse i lepse. A ne zato sto nam je to neko rekao ili naredio.
Drugo, kod nas su sve pare stajale u fioci. Mogao je da uzme ko kada i koliko zeli. Ni sestra ni ja nikada nismo uzele ni dinara vise nego sto nam je bilo potrebno. Ne zato sto nismo smele,vec zato sto nismo zelele.
Nasi roditelji su radili sve da budemo srecna porodica,a nas dve smo se prikljucile zajednickom cilju.