Roditelji greše iz ljubavi i ne treba im zameriti, kaže dr Radmila Kosić, ali kako bi ipak izbegli greške, pročitajte njene savete o tome kako da ukažete prvu pomoć mališanu, kada je neophodno dete odneti lekaru, a kada će mu više pomoći prirodna medicina.
Bolesno dete je najveća briga za svakog roditelja i kako bi ono što pre ozdravilo uplašene mame i tate su spremne sve da učine, a doktorka Radmila Kosić, načelnica pedijatrije beogradskog Doma zdravlja Zvezdara, otkriva na koji način kako bi rezultat bio najpovoljniji za njihovo dete.
„Sve greške koje roditelji prave, prave iz najveće ljubavi, te im ne treba zameriti. Njihova deca su njihovo najveće blago i velika je odgovornost nas lekara, kada nam neko poveri to najvrednije što ima. Iako se roditelji osećaju sigurnije kada dete dovedu na pregled, u nekim slučajevima prvu pomoć treba ukazati mališanima kod kuće. Kod lekara treba da dođete svaki put kada mislite da je vaše dete bolesno toliko da treba da ga pregleda doktor“, objašnjava dr Kosić.
Šta kada dete ima povišenu temperaturu?
„Povišena temperatura je znak zrelog normalnog imunološkog odgovora na infekciju. Nije svaka temperatura znak ozbiljnog oboljenja. Moramo zajedno sa roditeljima da definišemo šta je temperatura koja treba da nas zabrine i da odmah odemo kod lekara, a sa kojom možemo da se izborimo sami. Svaki roditelj treba prvo da da detetu sirup za povišenu temperaturu u odgovarajućoj dozi. Najčešća zabluda vezana za dozu sirupa je što se lekovi doziraju prema kilaži, pa pri svakoj poseti pedijatru treba pitati koliku dozu leka treba da popije moje dete, a ne da čitamo iz uputstva. Naša deca su uglavnom subdozirana“, objašnjava dr Kosić.
„Kada je temperatura 38,5, roditelji treba da daju lek detetu. Najčešće su to virusne infekcije, koje se javljaju sa suznim očima, curenjem iz nosa, suvim kašljem koji kasnije sazri. Dete s malom temperaturom koje se ne ponaša uobičajeno je mnogo bolesnije od onog sa 39 koje je raspoloženo. Visoka temperatura kod deteta ispod tri godine uvek zahteva pregled lekara, a ako dolazi uz povraćanje i osip, znak je za uzbunu“, objašnjava doktorka.
Šta kada se dete povredi?
„Niko više ne pada s drveta jer se niko više i ne penje, i poslednjih 10 godina nismo doživeli takvu ili neku sličnu situaciju. Međutim, kada dete udari glavom, treba da ga pogleda lekar, čak i ako je u pitanju pad s male visine, jer može da dođe do potresa mozga i krvarenja. Pad sa bicikla je opasan jer kod udarca guvernale u stomak mogu da se jave traume pankreasa. Ako rana krvari, povrede isprati vodom i sapunom, previti čistom gazom i odvesti dete kod lekara“, savetuje dr Kosić.
Kako se pravilno upotrebljava antibiotik?
Velika upotreba antibiotika dovodi do rezistentnosti, pa je veoma važno da ona bude pravilna kako bi lek mogao da deluje onda kada je stvarno potreban. Pritisak roditelja na pedijatre prilikom prepisivanja ovih medikamenata je veliki, jer se oni osećaju sigurnije misleći da neće doći do komplikacije bolesti. Dr Kosić ističe da takvim ponašanjem ne pomažu već odmažu svojoj deci.
„Imamo preveliku upotrebu antibiotika i vrlo brzo ćemo doći u situaciju da nećemo imati čime da se lečimo zato što sve što imamo u arsenalu smo upotrebili. Nijedan nov antibiotik nije napravljen poslednjih 20 godina. Veliki je pritisak roditelja na pedijatre i vrlo često ćete čuti nakon što izađu iz ordinacije „džabe smo dolazili, nismo dobili ništa“. Ali roditelji ne shvataju da su dobili pregled visokospecijalizovanog stručnjaka, pregled krvne slike, pregled urina, savet. Dete koje ima bolest koja se ne leči antibioticima zahteva kućnu negu. Imate decu koja popiju 100 kutija antibiotika godišnje, to je dva puta mesečno, a to ne bi trebalo da bude tako“, priča dr Radmila Kosić.