Imali bismo više vremena da se posvetimo novoj radnoj kulturi koja poštuje ljubav, porodicu i prijateljstvo umesto što slavi „naporan rad“.
Sve političke partije (kako u Britaniji tako i u svetu) insistiraju na tome da je jedina uspešna ekonomija ona koja napreduje, i to brže od svih ostalih. Za razvoj je potrebna veća produktivnost: Više proizvoda po jedinici vremena. Sistem je pohlepan i želi još više resursa, ali radnici i mašine moraju da rade – više za manje. Efikasniji procesi (uključujući i više robota) smanjuju količinu ljudske radne snage koja je potrebna. Zato oni koji imaju posao moraju da rade napornije – i duže – da bi zadržali ono što imaju i da bi nastavili rast ekonomije.
U međuvremenu, dok ne dođe do toga da roboti rade sve, nastala je nova klasa prekarijata* slabo plaćenih i nezaštićenih, povremeno i privremeno zaposlenih. Stručnjaci kažu da je nastala u „divljem braku neoliberalizma i globalizacije“. To su svi oni koji rade na crno, „neprijavljeni“, bez papira i za bednu platu. Rade dva ili tri posla kako bi sastavili kraj sa krajem.
Šta možemo da učinimo povodom toga?
1. Vratimo kontrolu nad radnim mestom. To znači da radnici u svim sredinama nađu način da se organizuju i pregovaraju za uspostavljanje prava. Za prekrarijat to bi moglo da znači izgradnja novih digitalnih platformi da pariraju tehnološkim gigantima.
2. Ne zaboravimo da je ovo izazov kako za muškarce tako i za žene. Veći deo stresa i nezadovoljstva koju žene iskuse na poslu dolazi zbog toga što na njihova pleća pada većina (neplaćenih) kućnih poslova. Dok god muškarci ne budu delili kućne poslove i brigu oko dece sa ženama, neće moći da brane humaniji režim rada na poslu.
3. Trebalo bi svi kraće da rade, a ne samo žene. Ta tema već je duže razmatrana od strane „New Economics Foundation“ i postoji sve značajni dokaz za benefite. Niko ne bi trebalo da radi više od četiri dana ili 30 sati nedeljno, čak i u današnjoj 24h/7dana nedeljno ekonomiji.
To bi trebalo da bude velika promena, sa minimalnim uticajem na plate.
…
Ako bi 30 sati postalo novi standard za radnu nedelju, za muškarce i žene, za sve vrste poslova – od doktora do pošte, od učitelja do programera, bilo bi manje stresa i anksioznosti kako na na radnom mestu, tako i kod kuće. Imali bismo više kontrole nad našim životima, više vremena da se posvetimo jedni drugima…
Imali bismo više vremena da se posvetimo novoj radnoj kulturi koja poštuje ljubav, porodicu i prijateljstvo umesto što slavi „naporan rad“. I najvažnije od svega mogli bismo da izgradimo ekonomiju koja će omogućiti ljudima da cvetaju umesto što će večno biti fiksirani u „napretku“ i „rastu“.“
*Prekarijat je neologizam stvoren kombinacijom reči precarius lat. nesiguran i završetkom -ijat iz pojma proleterijat.
Izvor: BIZLife
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Mladi u Evropi sve duže ostaju da žive sa roditeljima
Mnogi mladi Evropljani danas se suočavaju s izazovom pronalaženja sopstvenog stambenog prostora i finansijskom nezavisnošću, što je dovelo do toga da neki od njih ostaju da žive u zajednici sa...
Iako su talasi nosili reči, iznova je pisao ‘Mama, volim te’
Dečak je dolazio svaki dan na plažu i pisao na pesku: MAMA VOLIM TE! Zatim je gledao kako more briše napisano i trčao natrag nasmejan. Tužan starac je svaki dan...
Mladi preduzetnik Uroš Mikić: Zahvalan sam starijoj generaciji koja nije odustala od porodice
Da formalno obrazovanje nije presudno na putu ka željenom uspehu, kao i da su trud i radne navike nešto što je najvrednije potvrdio je i Uroš svojim primerom. Sada ima...
Bojana Nešić: “Slika lepa, a nervi vibriraju ispod kože”
Hajdemo opet. Ne možemo uvek verovati onom što vidimo. Zaključim to danas kada sam komentarisala fotografiju jedne moje prijateljice na kojoj je ona prelepa. Na tu moju konstataciji ona mi...
Nema komentara.