Nadajući se da će prava druženja zameniti ona nestvarna, da će mladi odrastati maštajući na način na koji su to činile generacije i generacije pre njih, ja ne odustajem od svoji snova i vere da će mladost na vreme shvatiti da jedino čovek čoveku može biti prijatelj.
Bilo je toga, bilo… O nekim našim biserima se i danas priča. Kamo sreće da ih je bilo i više, bili bismo bogatiji za sećanja, koja danas pomažu da lakše podnosimo sivilo što nas okružuje.
Stariji, a posebno naši roditelji, nisu odobravali to što radimo, plašeći se u kakve ćemo ljude izrasti. Sad su se uverili da je njihov strah bio bezrazložan. Izrastoše njihova deca u poštene i obrazovane osobe, koje njeguju dugogodišnja prijateljstva, koja znaju ceniti istinske životne vrednosti, a zahvaljujući tome lakše podnose i sve životne nedaće.
“Izrastoše njihova deca u poštene i obrazovane osobe, koje njeguju dugogodišnja prijateljstva, koja znaju ceniti istinske životne vrednosti, a zahvaljujući tome lakše podnose i sve životne nedaće.”
Gledam današnje mlade…
Gazi li me vreme, jesam li nešto naučio ili zrijem?
Pročitajte i: Poslednja generacija dece koja se igrala napolju
Čini li se to meni, ili je na ulicama i u parkovima sve manje mladih? Nama su prostori ispred zgrada često bili dnevni boravak, a današnjim mladim generacijama, kao da to postadoše kafići. Na većinu iz moje generacije roditelji su se žalili da previše pričaju. Današnji mladi kao da prestadoše komunicirati s roditeljima.
Je li problem u tome što nam se čini da je danas sve lako dostupno? Klikom miša lako odeš u nestvarni svijet.
“Otvorimo se ponovo, pokažimo raskoš uličnih igara, igrajmo se zajedno, prenosimo iskustva i razgovarajmo, provodimo vreme u prirodi, učimo ih živeti s prirodom i u prirodi.”
Reči se zamenjuju lajkom, zdrava dečja igra džojsitkom, kojim najčešće otputuju u svet agresivne igre, a stvarni susreti virtualnim.
Ko je tome kriv?
Što se dogodilo da se iz temelja promeni način življenja, da zaboravimo družiti se, da sve manje razumemo jedni druge, snovi mladih postadoše nešto što ne shvatamo.
Pročitajte i: Da li je došao kraj onom što se nekad zvalo detinjstvo?
Otvorimo se ponovo, pokažimo raskoš uličnih igara, igrajmo se zajedno, prenosimo iskustva i razgovarajmo, provodimo vreme u prirodi, učimo ih živeti s prirodom i u prirodi.
Nadajući se da će prava druženja zameniti ona nestvarna, da će mladi odrastati maštajući na način na koji su to činile generacije i generacije pre njih, ja ne odustajem od svoji snova i vere da će mladost na vreme shvatiti da jedino čovek čoveku može biti prijatelj.
Ognjen Krivošić
Izvor: Senzacija.ba
Pročitajte još i: “Divlja stvar“ – projekat koji se bori protiv otuđenosti dece od prirode (VIDEO)
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Kako roditelji nenamerno postanu izvor stresa za svoju decu sportiste
Nekoliko godina unazad je počeo trend učenja mlađih sportista kako da stvore zdrav psiholoski odgovor na dato okruženje. Ono što je potpuno zapostavljeno jeste edukacija roditelja na način kako da...
Nema komentara.