Iz ugla jedne tinejdžerke: Mama, budi ponekad tata

Ti si lekar, kuvar, učiteljica, advokat, spremačica, glas razuma ali ponekad, bar ponekad, budi i tata ... pa neka ljubav bude samo ljubav. 

Piše: Natalija Tomić, 16 godina

UPUTSTVO ZA ČITANJE TEKSTA:  Zamolila bih tate da preskoče ovaj tekst kako ga ne bi shvatili kao pohvalu. Oni koji ipak požele da zavire, neka ne čitaju do kraja.

Naporan dan se završava večerom i toplim mlekom. Svi se spremaju za spavanje, ušuškavaju  u svoje krevete. Jedino mama ostaje da raskloni sudove, stavi stoljnjak na sto i činiju sa voćem koje niko ne jede dok ga ona ne isecka. Zatim uključi mašinu za veš, popravi jastučiće na krevetu, proveri da li su zaključana vrata… Umesto u svoj krevet, leže pored deteta koje je prehlađeno. Podigne jastuk i tako oslonjena na lakat, drema. Povremeno ustima detetu dodirne čelo, proverava da li ima temperaturu. Svaki dodir se pretvori u poljubac. I tako do zore. A onda počinje novi dan prepun obaveza.

Sprema doručak, užinu za školarce, raširi onaj veš koji je prethodno veče stavila na pranje, piše poruke i podsetnike, brzo i uvežbano se šminka i skoro trčećim korakom žuri na posao. Na poslu je čeka brdo obaveza i  gomila zahtevnih, nervoznih i netolerantnih odraslih osoba. Dok je skoncentrisana na posao, moraće povremeno da se prebacuje na druge frekvencije. Na primer da se priseti gde je oprema za fizičko, pribor za likovno, ključ, novac za neku školsku obavezu, onaj duks … U nekim težim danima moraće da bude i advokat na daljinu. Zvaće je jedno dete da se žali na drugo a onda će je zvati drugo da se žali na prvo. U trećem  pozivu oba klijenta pričaju u isti glas a zatim glas preraste u galamu i otimanje telefona.  Prati svađu uživo sa osmehom na licu dok u sebi prokuvava. Koleginica ispod oka gleda u nju. Verovatno če prvom prilikom sve da začini pričom o svojoj divnoj dečici koja se nikada nisu posvađala, ne daj Bože potukla. Dok guta knedlu, naša mama neće podsetiti baš tu koleginicu da je zbog svoje dece, prošle nedelje bila na ivici  nervnog sloma i da su je čuli svi, čak do petog sprata. Kada napokon zakorači na ulicu i udahne žamor grada, pomisliće kako bi bilo lepo da svoju decu obraduje nekom sitnicom. Već je zaboravila da je pre nekoliko sati bila na ivici da ih se odrekne. Na putu do kuće, ući će u autobus i zavućiće se u neki ćošak. Stajaće, jer nije dovoljno stara da joj neko ustupi mesto. Gleda namrgođena lica odraslih ljudi. Često gunđaju i lako nervoza preraste u nadmudrivanje i svađu. Kada  ponovo na kratko  izađe na vazduh, nabrojaće u sebi šta sve treba da kupi u prodavnici. Na kasi će bespotrebno gubiti dragoceno vreme, dok se opet neki odrasli ljudi raspravljaju ko je prvi bio na redu. Sa najmanje dve kese u rukama, stićiće do svog toplog doma u kome vlada porodična idila. Tata je već stigao. Ljubav njenog života i najlepši plodovi njihove velike ljubavi, razbacani po dnevnoj sobi, opušteno gnječe sve one, sinoć uredno složene jastućiće. Televizor je pojačan ali ga oni niti gledaju, niti čuju. Po telefonima traže šta ima novo u belom svetu a i nešto bliže. U domu za koji oduvek smatra da je njihova mala tvrđava nedostupna za sve druge, počinje da dobija informacije. „E jel znaš ko se razveo?“ , „Jesi čula da je bio zemljotres u Indiji?“, „Zamisli šta sam čuo danas za komšiju Peru“… Nadovezuju se deca: „Moj drug je dobio najnoviji telefon“, „Imam rođendan u subotu“, „Znaš onu Mašu, ima dečka“…

Sad mama razmišlja da li one lepe olovke koje je kupila svojoj deci mogu da ih obraduju kad je tamo neko dobio najnoviji model telefona. A nije mu čak ni rođendan. I da li će uz onu kafu, koju svakoga dana kao ritual, pije sa svojim mužem, biti dovoljno interesantan sagovornik. Nije se razvela, ugradila silikone, nema botoks, nije se potukla ni sa kim, nije prevarila muža, nema čak ni simpatiju. O čemu da priča a da to ne bude „smaranje“. Sa decom će pretrčati događaje iz škole, potrebe  za sledeći dan, postaviće mali milon pitanja i potpitanja, pomoći će oko domaćeg zadatka, ispeglati onaj veš koji se osušio, spremiti večeru, podeliti vitamine u vidu seckanog voća… i tako do vikenda, kada se sve ovo isto radi, samo malo detaljnije.

Tata se ponudio da dežura uz prehlađeno dete, ali mama svakako ne bi mogla da se opusti i prespava noć. Nema smisla da oboje ostanu budni. I dok drugu noć provodi polubudna pored  deteta, razmišlja o čudnom, nepisanom pravilu da deca uvek, za sve i svašta, zovu mamu. Da li je tatin posao ozbiljniji i odgovorniji ili je ipak mama ta koja zna odgovor na sva pitanja? Zašto ona izgovori rečenicu po deset puta da bi bila sigurna da su je svi čuli a tatu čuju odmah posle prvog izgovorenog puta? Zašto se njen trud da svi budu uredni, zdravi i zadovoljni tumači kao „smaranje“ ? Zašto je to što se tata ne zavlači pod krevete u potrazi za izgubljenim čarapama sasvim cool? I zašto je tatin ručak u vidu sendviča obrok koji svi hvale? A one fleke od soka po majicama uopšte ni ne vidi iako sedi pored dece. I zašto tata na pitanje „Mogu li napolje“ nema kao mama uvek ista potpitanja „Sa kim?, Gde?, Do kada?“ Pita se, čemu se sa tatom tako slatko smeju dok gledaju domaću seriju punu domaćih umotvorina. Zašto je sa tatom sve lakše i zabavnije? I dok tako razmišlja, shvata da su svi dobro, da mirno spavaju i da jedino ona vidi problem i gde ga nema.

Mama,

izađi ponekada iz sebe. Uživaj u popodnevnoj kafi sa šlagom uz „trač partiju“ sa svojim najboljim prijateljem. Digni noge na sto, smej se sa nama uz seriju dok jedeš onaj tatin sendvič. Ostavi izgužvane jastućiće i ušuškaj se u svoj krevet. Sanjaj  neki lep vikend sa svojom porodicom. Oslobodi svu onu svoju suzbijanu lepotu. Nijedan trenutak nema reprizu. Svi će uživati u takvim trenucima sa tobom. Niko neće ostati gladan, bez domaćeg, bez užine ili čistog duksa. Ti si lekar, kuvar, učiteljica, advokat, spremačica, glas razuma ali ponekad, bar ponekad, budi i tata … pa neka ljubav bude samo ljubav.

Autor knjige „Sedam smrtnih virusa“

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Pomoćnik ministra prosvete podneo ostavku

Miloš Blagojević, pomoćnik ministra prosvete za srednje obrazovanje, podneo je ostavku na tu funkciju, saznaje Danas.

Društvo direktora: Većina škola dostavila ministarstvu planove nadoknade časova

Predsednik Upravnog odbora Društva direktora škola Srbije Ivan Ružičić izjavio je za "Blic" da postoji nekoliko modela nadoknade časova.

Stigle plate nastavnicima: Štrajkači za sada nisu kažnjeni

Iako je Ministarstvo prosvete pretilo nastavnicima u štrajku smanjenjem plate, zarade su stigle čak i uvećane. Ministarka Slavica Đukić Dejanović za „Vreme“ kaže da je još nije odlučeno da li će biti umanjen drugi deo plate

Predlog za nadoknadu izgubljene nastave: Jedan čas 60 minuta

Jedna beogradska škola odlučila je da nastavu izostalu usled protesta skraćenim časovima i danom kada škola nije radila, nadoknadi tako što će jednom sedmično jedan čas produžiti na 60 minuta.

Kako da dobijete posao ako nemate iskustva

U današnjem svetu, nepostojeće radno iskustvo ne znači nužno da ne možete da obezbedite posao tokom intervjua.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img