Piše: Natalija Tomić, 18 godina
Družimo se već neko vreme. Tačnije od 11. februara, 2021. godine. Imala sam šesnaest godina. Tada je objavljen prvi tekst pod nazivom “Kako da vaš strašni tinejdžer od vuka postane jagnje”. Vi ste ga verovatno već odavno zaboravili ali ja neću nikada. Ne možete ni da zamislite koliko sam se radovala. Ali, moja sreća je kratko trajala. Kada su počeli da pljušte komentari, bila sam očajna. Napisala sam ovako: “Pišem sa jednom jedinom namerom a to je da se vi odrasli bolje razumete sa nama, decom.” Reakcija mnogih je bila kao da sam im opsovala celu familiju do minimum desetog kolena. Nisam mogla da shvatim zašto ne žele da se pomirimo. A glavni razlog mog plakanja je bio taj što sam bila ubeđena da ću odmah posle prvog teksta dobiti otkaz. Što bi neko objavljivao nešto što je deklarisano kao, najblaže rečeno, GLUPO?
Ali, eto mene i eto vas. Tekst po tekst, komentar po komentar, svašta smo naučili, i vi i ja. Tako u jednom od tekstova spomenem nevaspitanu decu i naravno, okrivim roditelje. Auuu… bilo je baš žestoko, ali mi onda neki koji su se pronašli, objasne da se ta pojava kod dece zove “tantrumi”. Nikad čula. Toliko su bili uporni i medicinski potkovani da sam počela da sumljam u svoja ubeđenja. Ajde da ne teram inat, da se ne pravim pametna, izguglam taj fenomen i evo šta sam našla:
DEFINICIJA: “Tantrumi su ponašanje koje se kreće od kenjkanja i plakanja, pa sve do vrištanja, udaranja, šutiranja, bacakanja po podu i zacenjivanja. Podjednako su zastupljeni i kod dečaka i kod devojčica. Kao razvojni fenomen najzastupljeniji su između druge i pete godine života. Tantrumi su jako frustrirajući za sve roditelje.“
Ok, ok, slažem se. Ima takvog ponašanja koliko hoćete ali je utešno što kažu da je prolazno. Ok je i da ima zvanično ime. Samo… nisam ja pisala o ponašanju dece, nego šta je to što do njega dovodi. Tačnije KO. Neki pametni i obrazovani ljudi se baš ozbiljno bave ovom temom ali ja sebi dajem pravo da se umešam u slučaj.
Proćićemo zajedno nekoliko primera.
PRIMER KENJKANJE: Nemam vremena ujutro za kafu… Nemam šta da obučem… Kad sam poslednji put bila kod frizera a da ne spominjem kozmetičara, manikir…
PRIMER PLAKANJE: Ko me terao da se udam za tebe, šmrc, neko bi me voleo najviše na svetu, šmrc, propade mi život zbog tebe, šmrc, šmrc…
PRIMER VRIŠTANJE: Ko ti je poslao ovu porukuuuu? Šta ona ima tebe da pitaaaa? Što si kupio ovaj prašaaaak?
PRIMER UDARANJE: Ako preskočim vaspitno mlaćenje sopstvene dece, šamaranje partnera iz ljubomore koja je posledica ljubavi, prisustvovala sam lično tuči u autobusu mada nisam saznala razlog.
PRIMER ŠUTIRANJE: Pijaca u mom naselju. Nedelja, oko podne. Razletele se kutije sa paprikama a paprike rasute po podu. Čujem… bilo dobro šutiranje između kupca i prodavca… ali šta su paprika krive?
PRIMER BACAKANJE PO PODU: Sve češća pojava u modernom, savremenom i in društvu. Što pod dejstvom alkohola, što pod dejstvom : Hoćuuuuu … može mi se….
ZACENJIVANJE: Najtužniji primer. Zacenjenu osobu niko ne razume. Ni šta izgovara ni zašto. Ali… nekako na kraju saznamo da je u pitanju bilo letovanje u nekom boljem hotelu, uvreda neke komšinice, ili salonke…
Pa gde je tu još svakodnevno psovanje, udaranje vratima, pljuvanje, galama, rasprava, guranje, inat, neodgovornost, laganje, krađe, prevare, nekontrolisana vožnja, ubistva… pa i svi oni, ničim izazvani, ružni komentari upućeni meni. I koliko god da se trudite da nađete opravdanja, samo ću da vas podsetim da je do pete godine trebalo da vas prođe. E pa sad… vi vidite…
Dragi moji,
Nemam znanje, zvanje, titulu, godine iskustva a ni godine života. Jasno je da mislite da nemam prava da vam “solim pamet”. Razumem da život demantuje i najupornije. Ali…ljudi moji… odakle vam ideja da će tantrumi proći sa pet godina. To vas neko debelo laže.
Evo, iako me niste pitali, osećam neodoljivu potrebu da vas uverim da je situacija mnogo jednostavnija nego što mislite.
NOVA DEFINICIJA BY Natalija
Tantrumi su bezobrazno ponašanje tamo gde se može i traju dokle im se može.
Autorka knjige Sedam smrtnih virusa
Izvor: Detinjarije.com
Meni prijaju tvoji tekstovi, setim se sebe i razmišljanja koja sam imala i još uvek imam o ne logicnosti, o bespotrebnoj drami, o glupostima, belim i crnim lažima „odraslih“ koji nikad sem fizički nisu ni stigli do odrastanja. Najverovatnije sam i ja među njima.
Samo napred…