Iz ugla jedne tinejdžerke: Zla rodbina iz unutrašnjosti

Raduje se familija sa sela što su ih se uopšte setili usred tako teškog života pa ih punog srca pozovu u goste, na selo.

Piše: Natalija Tomić, 18 godina

Naređali se praznici. I to u ovo jedva dočekano prolećno vreme.  Eto opet i večito istog pitanja “Kuda zbrisati?”

- Advertisement -

Sećam se sedmice pred prvomajski praznik pre osam godina. Išla sam u treći razred osnovne škole. Roditelji su dolazili po decu u školu i tako dok su čekali, koristili su svaki trenutak da se malo pohvale. Oni koji putuju negde “daleko” prvi su i pokretali temu. Naravno. Pričalo se o nekoj Grčkoj, Montenegru, Kipru, Malti… Tada mi geografija nije bila jača strana pa mi je ovo zvučalo nekako egzotično i daleko. Nabrajali su imena hotela. Sve neki Lux-ovi… Hotel Lux, Lux Hotel, Grande Lux, Lux delux, Lux hotel pansion… Ostali pažljivo slušaju pa se dive. U jednom trenutku moj tata pita tatu moje drugarice Sofije:

– Jel putujete negde?

On smoren, onako bez suzdržavanja, poprilično glasno odvali:

– Da. Idemo kod zle rodbine iz unutrašnjosti.

Evo ovo predprazničko raspoloženje me podsetilo na tu rečenicu a danas to nekako ovako vidim. Ovi prvi što putuju “daleko” uopšte mi nisu jasni. Od tri dana odmora, dva provedu u putu. Ali… neka se kače fotke, priča i prepričava. Bitno je da je njima lepo pa čak i ako nema logike. Ovi drugi putnici su mi “meta”. Nešto me tu kopka, pa je red da malo razjasnimo. Ko će, ako neću ja? A vi slobodno opletite po meni, već sam se skoro navikla.

Porodica X će posetiti rodbinu na selu. Negde početkom aprila su se setili te divne familije sa sela. Posle više meseci ignorisanja, pozvali su ih da čuju kako su, šta ima novo… Ljudi su se ljudski obradovali. Znaju da su “građani” stalno u gužvi, da nemaju vremena ni ručak zajedno da pojedu. Žive zatvoreni u stanovima, udišu smog, trpe direktora-diktatora, jedu zagađeno povrće, prskano voće, meso puno hormona… Da bi zaspali moraju da popiju nešto za smirenje, da bi se razbudili duplu tursku, a da bi uopšte funkcionisali razne terapije i pokoje energetsko piće… Tuga Božja. Raduje se familija sa sela što su ih se uopšte setili usred tako teškog života pa ih punog srca pozovu u goste, na selo.

- Advertisement -

-E lepo što ste se baš sada javili. Evo sad će praznik, neradni dani, taman da dođete da se malo vidimo i družimo.”

Nećka se gospoda, te kao ne bi da smetamo, te puno nas je, te imate vi posla i bez nas… ali pristadoše na kraju. Jedva ih bre namoliše. E sad ova priča može da ima dva nastavka. Jedan je ako dolazi zet a drugi ako dolazi snaja. Ovog puta će biti druga opcija. Prosto je prirodnije a i interesantnije. Jer ćerka kod svojih odlazi sva usukana i raščupana a snaja… E snaja je bila kod manikira, frizera i uradila je tretman za podmlađivanje. Na put je krenula doterana, našminkana i pomalo neurotična. U toku puta održala je predavanje mužu i deci. Muž je kao pesmicu naučio šta sme da kaže a šta je strogo zabranjeno. Deci je izdeklamovala nekoliko osnovnih reči tipa hvala, molim, izvoli… i zasula ih pretnjama ukoliko se zaborave pa počnu da se ponašaju onako kako se inače ponašaju. Put im dođe kao brzinski kurs vaspitavanja. Iz automobile su izašli nasmejani najviše što im usta dozvoljavaju. Dočekalo ih je sve po redu i redosledu. Slatko, domaća rakijica pa kafa. Deci prirodni sokovi, zova, višnja, jabuka, jagoda… a ono jedno mučeno što nije ukapiralo da treba da ćuti pita ima li kokakola. Majka ga ošine pogledom tako jako da verovatno neće progovoriti do kraja života. Evo majka će umesto njega da priča:

– Vidite čemu ih uče po rođendanima. Ja im cedim voće, trudim se da se hrane zdravo, ali ne vredi… deca u gradu su nemoguća. Ma nevaspitani, besni, bahati… ovi naši nemaju sa kim da se druže.

Dok su se okrepili, deda je već izneo stvari iz kola, da se “deca” ne muče. Gosti su se od stola u dvorištu preselili do stola u trpezariji. Sto postavljen kao za slavu, uštirkan stolnjak, plitki i duboki tanjiri, vezene salvete. Na stolu činija sa vrućom, žutom supom i naravno domaćim rezancima. U činijici ren a na tanjiru meso i povrće kuvano u supi. Preznojava se snajka malo od vrele supe a malo od strepnje. Samo čeka kada će deci da počne da ispada escajg iz ruku ili ko će da mlatne neku čašu. Ali, polako se svi opuštaju jer stiže pečenje, domaći hleb još vruć, salate i hrskavi mladi krompirići. Jedu gosti pa samo hvale i hranu i  domaćicu. Ona ih nutka, srećna što tako slatko jedu. Sva ponosna počinje da iznosi tortu, sitne kolače, pitu sa jabukama i štrudlu sa makom. Toči se domaće vino, muž se već “malo pomaaalo” raspustio, raskomotio i raspričao. Deca su se rastrčala po kući i dvorištu već musava i prljava. Snajka vidi da počinje raspad sistema i da polako gubi kontrolu nad ekipom. Uz degustiranje kolača izvadila je poklone za domaćine: set vinskih čaša, kecelja, 2-3 kuhinjske krpe, posteljinu za jednu osobu, papuče… (Treba li da napominjem da većinu čine polugluposti koje je dobijala od svojih gostiju?) i naravno 200 grama kafe, ratluk i čokoladu.

Opijeni čistim vazduhom, ukusnom hranom a i alkoholom, gradski gosti su zaspali bez terapije. Ujutro ih je dočekala kafa i doručak. Ranom zorom su domaćini sve pripremili, hodajući na prstima. Šaputali su da ne probude goste. Proleteo je dan i evo stiglo je vreme povratka u grad. Istim širokim osmehom su se odjavili i seli u auto čiji se zadnji deo skoro vukao po putu. Natovareni džemovima, slatkim, sirom, jajima, povrćem, voćem… zaputili su se ka svom životu. Po pravilu, prva je progovorila mama, odnosno progalamila na decu koja skiče i guraju se na zadnjem sedištu. Zatim se prisetila svih gluposti koje su prikazali pred familijom. I konačno, očekivano i neizbežno, na red je došao muž.

-A ti si mogao manje da piješ. A i jeo si kao da ja ništa ne kuvam  i kao da gladuješ. I šta ću sad sa svim ovim povrćem? Sve treba sa parkinga dovući do lifta, pa očistiti, oprati, prepakovati. Zar nismo mogli kao i svi normalni ljudi da otputujemo u neki hotel? Evo, nokat sam polomila a prljavi smo kao svinje. Minimum tri mašine veša moram da operem…bla, bla, bla… bla, bla, bla…

- Advertisement -

I šta mu je sad kriva rodbina iz unutrašnjosti?

Autor knjige „Sedam smrtnih virusa“
Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Kako da dobijete posao ako nemate iskustva

U današnjem svetu, nepostojeće radno iskustvo ne znači nužno da ne možete da obezbedite posao tokom intervjua.

Neobične poštanske pošiljke kroz istoriju

Pošta je oduvek bila ključna za komunikaciju i trgovinu, ali postojali su i pojedinci koji su testirali njene granice na krajnje nesvakidašnje načine.

4 najvažnije greške koje svako dete treba da napravi – i morate da ga pustite

Naši roditeljski instinkti ponekada prave medveđu uslugu deci. U kojim situacijama klince treba pustiti da greše?

Sećanja Detelinaraca na Musu: Slatkiši i anegdote koje su mnogima obeležile detinjstvo

I sadašnje i nekadašnje Detelinarce veoma je pomerila vest da je preminuo čuveni Musa, koji je decenijama bio simbol ovog gradskog kvarta. Poželeli su da podele sećanja na svog divnog komšiju, koga su svi mnogo poštovali i voleli.

Mali: Vlada obezbedila dodatnih 12,01 milijardi dinara za visoko obrazovanje

Na današnjoj sednici, Vlada Srbije donela je rešenje kojim se obezbeđuje 12,01 milijardi dinara za visoko obrazovanje i studentski standard, saopštilo je Ministarstvo finansija.

Pratite nas

KOMENTARI

1 Komentar

  1. E pa duso mila ti dobro rezonujes i vidis stvari. Za tebe nema brige i strahovanja da ces postati snajka iz price.
    Ostale devojke koje procitaju tekst treba da vide i prepoznaju zlo i da ne dozvole da se ono useli u njihove duse.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img