Ako je odnos takav, ako su takvi ljudi ili ode nešto u odnosu dođavola, pa nam roditelj kaže da mu dugujemo:
- Što nas je rodio.
- Što nas je školovao.
- Što nas je vodio na kojekakve sekcije.
- Rešavao naše probleme.
- Trudio se da porastemo.
- Ostanemo čitavi.
- Ulagao u nas i vreme i energiju.
- Pa mu sada dugujemo…
Znajmo: nikome ništa ne dugujemo.
Ne dugujemo zbog izbora koje nismo sami pravili. Nismo birali ni da se rodimo. Ni da se školujemo. Ni da idemo na kojekakve sekcije. Ništa.
- Ali smo imali pravo na to da dobijemo podršku i negu i pažnju i ljubav.
- Imali smo pravo da porastemo u autonomnu osobu sposobnu da upravlja svojim životom i da za to imamo podršku.
- Imali smo pravo da naučimo da postavimo granice.
- Imali smo pravo na samostalnost.
- Imali smo pravo da naše emocionalne potrebe budu zadovoljene.
Imali smo mnoga prava. Ona idu sa rođenjem. Svako dete ih ima. Rodi se sa pravima. A roditelj rođenjem deteta dobije obaveze. Takva su pravila igre.
Zato je uloga roditelja najodgovornija uloga u životu. I najvažnija. Jer roditelj učestvuje u formiranju jednog bića, koje će jednom formirati neko drugo biće. I deca nam nisu ništa dužna.
Ako potežemo dug pred decom učestvujemo u prenošenju one iste traume, kojom su i nas polomili. Odbacujemo ih. Postajemo banka koja uteruje ratu za kredit, koju niko svojevoljno nije podigao. Prestajemo da budemo roditelji. Silom držimo decu uz sebe. Manipulišemo njihovim srcima. I životima. A ni njihova srca ni životi nam ne pripadaju. Mi samo imamo privilegiju da ih volimo.
Ali…
Kao sto mi nikom nismo dužni, isto tako nam niko nije dužan da nas voli. Niko nam nije dužan da nas podržava.
Niti da bude emocionalno dostupan. Da nas emocionalno ili fizicki ne napušta. Niko. Ni naši roditelji.
Nekada se najvažnija sloboda dogodi kada shvatimo da su naši roditelji takođe nekadašnja deca, koja su imala ista prava kao i mi sada, ali su ostala obespravljena. Svi smo u istom čamcu. Ako nismo dužni mi nisu dužni ni oni.
Pa kada jedni druge oslobodimo dugovanja, možda otvorimo ono važnije pitanje: šta nije u redu sa našim odnosom, jer taj odnos ćemo ugraditi, hteli ili ne, u odnos sa svojom decom.
Ljiljana Milić
Trener ličnog razvoja
Izvor: PromenaDA
uvek ce postojati jaz izmedju generacija pa i unutar porodice …zalosno je da ona generacija koja je svaki dan sve bolje zivela jer su bila takva vremena ne moze da prihvati da je to neodrzivo i dan danas i da takav nacin zivota pokusavaju nastaviti na konto dece i unucadi kao da su pobrkali uloge u zivotu…ako si omogucio potomcima oni ce i da ti uzvrate a ne da lome i sputavaju a ocekuju slavu i cast…koju nisu ni sopstvenim roditeljima priustili…unuke treba skloniti od takvih predaka da bi mogli da zive svoj zivot jer ako nemaju podrsku ne treba im ni ispostavljati racune kritike i kazne …zasto da placaju tudje kredite kad vec nisu uzivali licno u blagostanju zbog koga ih treba vracati