Samo iskreni odgovori na pitanja dece i mladih, kao i autentično ponašanje u situaciji tugovanja, mogu biti od koristi i pomoći detetu
Foto: Pixabay
- Da li je neophodno konsultovati stručnjake u slučaju gubitka roditelja tokom detinjstva ili adolescencije, i da li na savetovanje ide odrasla osoba ili dete?
Preporučljivo je, ali ne i obavezno. Mnoge dileme, teškoće i aktuelni problemi tog tipa mogu da se reše u krugu porodice, uže i šire grupe socijalne podrške, koju čine osobe od poverenja, bliske detetu (drugi roditelj, bliski rođak, staratelj, porodični prijatelj, porodični lekar i sl.), za koje se procenjuje da poseduju kapacitet da se uključe u rešavanje pomenutih poteškoća, i da pruže adekvatnu pomoć i podršku detetu. Ukoliko porodica odluči da konsultuje stručnjaka, na savetodavni razgovor uvek dolazi dete ili adolescent u pratnji odrasle osobe ili zvaničnog staratelja.
- Da li sa decom treba biti iskren, u kojoj meri, i na koji način?
Detetu je neophodno reći istinu, a pritom, informacije i pristup tokom razgovora, prilagoditi uzrastu deteta, njegovom ličnom senzibilitetu i individualnim karakteristikama, poštujući istovremeno porodični stil, životne okolnosti, ali i model funkcionisanja porodice (kulturološki obrazac). Stručnjak daje savet odraslima koji su u pratnji deteta, a inicijativu za razgovor i saopštavanje informacija preuzima osoba koja je detetu bliska, u koju dete ima najviše poverenja, i u čijem prisustvu će se, po proceni porodice, dete osećati najsigurnije.
Samo iskreni odgovori i istina o događaju mogu sačuvati odnos poverenja koju odrasla osoba ima sa detetom. Sve druge opcije dovode u pitanje takav odnos. Dakle, ključna reč je poverenje, koje se ne sme dovesti u pitanje, jer se dete u takvom odnosu ne bi više osećalo sigurno. Dete bi trebalo da ima poverenja u odraslu osobu-drugi roditelj, baka, deda, tetka, ujak, stric itd., koji se dalje stara o njemu, vodi ga, pruža podršku u procesu tugovanja, nudi najadekvatniji model za prevazilaženje teškoća u svakodnsvnom funkcionisanju, nakon gubitka, te pomaže detetu da izrazi svoju tugu na prirodan i za njega/nju, prihvatljiv način, kako bi spontano i prirodno uspelo da prevaziđe kako prvu, najtežu fazu tugovanja, tako i sve ostale.
- Da li je u redu pred decom pokazivati svoje emocije ili ipak biti pozitivan?
Naravno da je u redu pred decom ispoljiti svoje emocije, objasniti detetu svoja osećanja, povodom čega smo tužni, šta je tuga, kada se pojavljuje, u kojim situacijama, i staviti sve u realna kontekst, normalizovati sopstvena osećanja, i dati detetu dozvolu da ispolji sve što oseća u datom momentu. Jer, tako učimo dete da je potpuno prirodno biti tužan kada izgubimo nekoga ko nam je bio važan u životu i koga smo voleli. Možemo u toj situaciji i pomoći detetu da ispolji svoje osećanje tuge, jer zajedno je lakše…na isti naćin dajemo dozvolu i za ostala osećanja, pružajući podršku na ovaj način, i edukujući dete, istovremeno, u kojim situacijama je koja emocionalna reakcija prirodna i potpuno u redu. Kada objašnjavamo sopstvene emocionalne reakcije mi detetu pomažemo da bolje razume i naše ponašanje, da ne bude zbunjeno ili uplašeno, da ne oseća krivicu, zbog ponašanja odraslih. Deca često pomisle da su nešto skrivila, pa su odrasli zato ljuti, uplašeni ili tužni. Nije način, da krijemo osećanja, maskiramo, minimiziramo, negiramo, tj. da ostavljamo utisak da nase ponašanje i ono što govorimo, nije u skladu. Takođe, nije prirodno da budemo raspoloženi, ako smo izgubili nekog dragog i bliskog. Najispravnije je da objasnimo svoja osećanja, tako dete dobija poruku da mu verujemo, da smo iskreni i da može da se oseća sigurno pored nas.
- Od koje godine dete može da shvati pojam smrti?
Puno značenje pojma smrti, kao i svih ostalih apstraktnih pojmova, moguće je postići u periodu između 10 i 12 god., sa završetkom faze razvoja formalno-logičkih operacija, tj. apstraktnog mišljenja, kod većine dece, urednog razvoja.
- U kom uzrastu bi trebalo da deca prisustvuju sahrani, a do kog uzrasta ne?
Savet stručnjaka je da dete od 5. godine može da se vodi na ispraćaj preminule osobe i sahranu, ali obavezno uz pratnju odrasle osobe, bliske detetu, koja se o detetu i stara. Takođe, neophodna je adekvatna priprema deteta za ovakve događaje, a razgovor, tim povodom bi trebalo da bude prilagođen uzrastu deteta.
- Da li postoji mogućnost da dete oseti krivicu? Na koji način je to moguće sprečiti?
Moguće je da dete oseti krivicu, da bude zbunjeno i da ne može da shvati ponašanje odraslih u takvim situacijama, što se često dešava u našim uslovima, jer odrasli imaju pogrešna uverenja o tome kako bi trebalo da zaštite decu od teških informacija i od ovakvih životnih događaja. Takođe, zbog problema sa sopstvenim emocijama, odrasli bliski detetu, često nisu u situaciji da obave najadekvatniju pripremu deteta za predstojeće događaje i situacije povodom porodičnog gubitka i procesa tugovanja. Zato se i preporučuje konsultacija stručnog lica i odlazak u savetovalište, na razgovor sa psihologom.
Samo iskreni odgovori na pitanja dece i mladih, kao i autentično ponašanje u situaciji tugovanja, mogu biti od koristi i pomoći detetu, uz sva nastojanja odraslih da uspostave kontrolu nad sopstvenih reakcijama, kako bi se predupredile potencijano ekstremne i dramatične rekcije u prisustvu deteta.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Nema komentara.