Kada se roditelji prekomerno identifikuju sa sportskim performansom svog deteta, počinju da definišu svoju vlastitu vrednost u smislu uspeha ili neuspeha njihovog sina ili kćerke.
Foto: Unsplash/Omar Ram
Nekoliko godina unazad je počeo trend učenja mlađih sportista kako da stvore zdrav psiholoski odgovor na dato okruženje. Ono što je potpuno zapostavljeno jeste edukacija roditelja na način kako da podrže i dopune obučene trenere u onome što rade i kako da pruže zaista adekvatnu podršku svojoj deci.
Svi roditelji se u određenoj meri identifikuju sa svojom decom i na taj način im žele sve najbolje. Nažalost, u nekim slučajevima stepen identifikacije postaje preteran. Kada se roditelji prekomerno identifikuju sa sportskim performansom svog deteta, počinju da definišu svoju vlastitu vrednost u smislu uspeha ili neuspeha njihovog sina ili kćerke.
Otac koji “lako ekplodira” može pokušati da doživi kroz svoje dete uspeh koji nikada nije upoznao kao sportista, ili pak nikada nije bio sportista. Što znači da lako i bez većeg razmišljanja svoje ekplozivne emocije može da pokazuje. S druge strane, roditelj koji je bio uspešan kao sportista može biti ogorčen i može početi sa kritikama ili odbacivanjem deteta ako ne postigne sličan nivo postignuća. Osećaj roditelja može biti da na to gledaju da postaju “pobednici” ili “gubitnici” kroz svoju decu, dok pritisak na decu može biti ogroman. Tako da sve izgleda kao da dete mora uspeti ili je ugrožena roditeljska samoadekvatnost. Kada u takvim slučajevima roditeljska ljubav i odobravanje zavise od toga koliko dobro njihova deca igraju, neizbežno je da sport, u stvari, bude stresan za dete.
Treneri i roditelji su u idealnoj poziciji da pomognu mladim sportistima da razviju zdrave stavove o postignućima i sposobnosti da tolerišu neuspehe kada se pojave. Edukovanjem roditelja, a nekada i trenera, može se efiksano smanjini anksioznost kod deteta sportiste kada je u pitanju konkurencija, recimo.
Strah od neuspeha je najgori neprijatelj svakom sportisti i posebno detetu koje je na početku svoje sportske karijere, a takmičenje u sportu može lako stvoriti ovu vrstu anksioznosti.Ukoliko se roditelji i treneri u neku ruku edukuju, oni su najbitnije osobe koje detetu mogu dati alate za smanjenje pritiska i uživanja u sportu koje može voditi samo do većeg uspeha. Sportisti koji se ne plaše neuspeha, u većini slučajeva bolje igraju. Sa adekvatnim pristupom roditelja i trenera, dete dobija pobedničku kombinaciju.
Izvor: decijapsihologija.rs/ Psychology Today
Tekst priredila: Mirjana Markovic, psiholog
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Nema komentara.