“Hteli mi to ili ne, i ono što nam se u ocu ili majci najmanje sviđa – boravi u nama. I što se više trudili da te nemile osobine i obrasce ponašanja potisnemo i odbacimo, oni sve više i snažnije izbijaju na površinu u nama samima.”
Iskonski je strah malog deteta koji mu ne dozvoljava da otvori oči, iskonski strah da će, ako otvori oči, izgubiti pravo na pripadnost sistemu, da će izgubiti pravo na ljubav, da, ako pogleda, neće biti voljeno. I onda voli slepo, voli snažno – ali slepo. Ta slepa ljubav dovodi do poremećajâ u poretku koji se ispoljavaju na različite načine i mogu da dovedu i do teških bolesti, ponekad i smrti. Dete je u stanju da žrtvuje sopstveni život misleći da će tako pomoći majci ili ocu. Podmeće leđa, meša se u ono što niti je njegovo niti priliči detetu. Umesto da primi ljubav od roditelja, dete slepo daje ljubav roditelju. Poremećeni poredak prelazi s vremenom u naviku, razlozi za nesklad traže se napolju, tamo gde se teško mogu naći. U ljubavi prema partneru očekuje se ispunjenje ljubavi koja je nedostajala u primarnoj porodici, vrzino kolo nastavlja se slepom ljubavlju prema voljenoj osobi…
“U ljubavi prema partneru očekuje se ispunjenje ljubavi koja je nedostajala u primarnoj porodici, vrzino kolo nastavlja se slepom ljubavlju prema voljenoj osobi…”
Tek kada naučimo da otvorenim očima primamo i dajemo ljubav, spremni smo za sledeći korak, spremni smo da primamo i dajemo ljubav – ne više kao deca, na nivou slepog jednosmernog davanja, nego kao odrasli, bez straha. Da bismo voleli i bili voljeni i spoznati i shvaćeni kao odrasli, moramo da platimo cenu. Cena koja se za to plaća jeste cena detinjstva.
Kako se ljubav prima uči se u odnosu prema roditeljima, da bi to umeće kasnije moglo da se primeni u partnerskom odnosu – prema muškarcu ili ženi. To je ljubav koja vidi. U prethodnom primeru videli smo kako se može dospeti do nje. To je ljubav kada se otvorenim očima pogledaju majka i otac, a onda se, na primer, uzima ljubav od majke. Prvo se uzima. Kada smo tu osnovnu lekciju naučili u primarnoj porodici, onda i od voljene osobe možemo kasnije bez straha da primimo ljubav i damo joj ljubav. Onda ljubav više nije jednostrana i jednosmerna, nego teče u oba smera… i raste. To je ljubav koja vidi, ljubav koja ima budućnost.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
brate mili,voli ti roditelje mog muza…. niti oni znaju da vole jedni druge,niti njih neko voli… ne mozes na silu nekome davati nesto.. nece,ajd cao..
Tekst počinje jako glupo!
Voleti roditelje takve kakvi jesu?
“volim svog oca i kad bije moju majku”! Jel i to u redu? Čista glupost!
Ali, posle te mnooogo loše teze, ide ka sve boljem i boljem, do kraja je sjajan.
Nismo mi u potpunosti kao roditelji. Ne cine roditelji nasu citavu okolinu. Tu je mnogo vise toga. Prijatelji u skoli, uciteljica, ucitelj, nastavnici, profesori…Sta cemo reci za usvojenu djecu? Da ce biti isti kao bioloski roditelji ili trenutni staratelji? Vise ce biti kao staratelji, zar ne? Jer odrastaju uz njih. Ali nece biti u potpunosti kao oni, jer ne borave samo s njima. Nije to tako jednostavno. Tu je mnogo faktora koju uticu na nase osobine.