Mamin (do)ručak treba da jede đak a ne četrdesetogodišnjak

Kako to da oni koji kobajagi vode naše društvo ne uviđaju da je bolje da sutra to društvo bude zajednica vrednih pojedinaca „uvedenih u red“ nego skupina uskraćenih za „maženje od kojeg rastu pamet i mišići“?

Piše: Vesna Smiljanić Rangelov

Bila sam na bolovanju. Uz na vreme i ispravno postavljenu dijagnozu te adekvatnu terapiju (sve sam to platila), svakim danom sam se osećala sve bolje. Prvih nekoliko dana, doduše, vraćali smo se u jutarnju rutinu, no zato poslednjih nekoliko sve je išlo kao u vremena stara: budimo se oko sedam pa jutarnje Petstvo: 1. mazimo se, 2. piškimo, 3. umijemo se / operemo zube, 4. obučemo se i 5. jedemooo! Prvak u školu, „vrtićak“ u vrtić, roditelji na posao.
Međutim, otkad smo dobili šansu da se kući vraćamo za videla i to nakon što svratimo kod mame na ručak, dan izgleda ovako: pošto škola radi od sedam, tata je počesto na službenom putu a mami treba više od 29 minuta do posla – ispada nemoguće da se samo svi programiramo na šest pa da sve fercera. Decu će, dakle, u jutarnjim aktivnostima propratiti već neko zamoljen, plaćen, zadužen… S tim Već Nekim teško da će deca razmenjivati nasušne jutarnje nežnosti, a taj Već Neko teško da će se baktati detinjim zaobilazancijama u jutarnjim aktivnostima. Od Već Nekog niko i ne očekuje da sprema prvaku hranljiv i zdrav doručak, iako i u školi zbog javnih nabavki, oborenog tendera i sl. obroka nema. (Zato u holu škole ima prodavnica brze hrane i slatkiša!) Dakle, ne samo hranljivo „maženje od kojeg rastu pamet i mišići“ nego i doručak, o značaju kojeg je sve već poznato – u ovom slučaju izostaje. Ali, nije to „slučaj“ – govorimo o hiljadama dece, a ovo traje…

„Ne samo hranljivo „maženje od kojeg rastu pamet i mišići“ nego i doručak, o značaju kojeg je sve već poznato – u ovom slučaju izostaje. Ali, nije to „slučaj“ – govorimo o hiljadama dece, a ovo traje…“

- Advertisement -

Uz napomenu da mamina, a ni tatina mama nisu u mogućnosti da pripreme ručak, da vidimo kako uložiti onaj sat vremena, koji smo mi zaposleni u javnom sektoru „dobili“ kao da je neko (ko li to može biti?) pronašao vremensku krivinu pa dan sa 24 sata protegao na 25. Naizgled je pitanje suvišno: brže-bolje po decu da se nadoknadi što se nadoknaditi da. Hm. Baš u to vreme, deca iz vrtića su napolju, a prvaci u produženom boravku su takođe – napolju! Eto nedoumlja: 1. skratiti deci boravak napolju i odvesti ih kući pa napasti na spremanje ručka (ovaj u školi ništa na kašiku nije pojeo!), 2. prekinuti igru sa drugarima i decu prevesti u park (a ručak?), 3. pravo kući na spremanje ručka, decu ne dirati. A kad prvak ide u popodnevnu smenu, supa tek za večeru?

spot_img

Najnovije

Zašto je dečacima potrebno više dobrih muških uzora u životu

Dečaci ne uče šta znači biti muškarac iz jedne rečenice ili saveta – već iz primera koje svakodnevno gledaju. Zato je važno da tokom odrastanja imaju više zdravih muških uzora.

Međunarodni dan broja π (Pi) – 14. mart

Bez ovog broja bilo bi mnogo teže izračunati dimenzije planeta, projektovati mostove ili razvijati savremene tehnologije.

Da li imate osećaj da dan traje kraće?

Usled opšteg ubrzanja životnog tempa, javila se otežanost realizovanja svih obaveza u toku 24 sata, a to stvara utisak o značajnom ubrzanju protoka vremena. Istovremeno, savremene digitalne aplikacije za komunikaciju zamenile su živu reč što vodi ka površnosti, pa i socijalnoj otuđenosti. Piše: Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

U kakvoj su vezi broj dece koju imate, i dužina života

Rađanje većeg broja dece ili, s druge strane, ostanak bez potomaka u vezi se kraćim životnim vekom i bržim biološkim starenjem, pokazali su rezultati nedavne studije koju je sproveo tim istraživača sa Univerziteta u Helsinkiju u Finskoj.

Šta dete uči o životu kroz odnos sa majkom

Odnos majke i deteta ima snažan uticaj na to kakvi će ljudi ta deca postati.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img