Iako je esej Ejmi Čua dočekan na nož od strane komentatora i medija, njena knjiga o tigar-materinstvu postala je instant bestseler, i stigla u prvih pet najprodavanijih knjiga na Amazonu, što pokazuje da američki roditelji mnogo više žele da budu poput Ejmi Čua nego što žele to da priznaju.
Ko kome i šta duguje?
Još jedna velika razlika koju profesorka Čua navodi jeste ta da kineski roditelji veruju da deca “duguju” roditeljima što su rođena, i da zato moraju slepo da ih slušaju i povinuju se njihovim zahtevima, jer roditelji znaju šta je najbolje za njih. Zapadni roditelji, s druge strane, misle sasvim suprotno – da deca nisu tražila da budu rođena , pa su roditelji, kad su ih već bez pitanja doneli na svet, dužni da ugađaju svojoj deci. Samim tim, kako primećuje Ejmi Čua, “kineski roditelji mogu da narede svojoj deci da imaju sve petice. Zapadni roditelji mogu samo da ih zamole da daju sve od sebe”.A budući da kineski roditelji smatraju da oni najbolje znaju šta je dobro za dete, ne ustežu se da zabrane sve one aktivnosti sa početka priče koje zapadni roditelji smatraju prirodnim pravom svakog deteta – da gledaju TV, idu na druženja, imaju veze u srednjoj školi itd.
Zapadni roditelji pokušavaju da poštuju individualnost svoje dece, ohrabrujući ih da slede svoje strasti i podržavaju njihove izbore. Kinezi, opet, veruju da je najbolji način da se podižu deca tako da se ona pripremaju za budućnost, da im se jasno pokaže koliko su sposobna, i da se naoružaju veštinama, radnim navikama i unutrašnjom sigurnošću koju niko ne može da im oduzme”, zaključuje Ejmi Čua.
Ko (ne)želi da bude tigar-roditelj?
Iako je esej Ejmi Čua dočekan na nož od strane komentatora i medija, njena knjiga o tigar-materinstvu postala je instant bestseler, i stigla u prvih pet najprodavanijih knjiga na Amazonu, što pokazuje da američki roditelji mnogo više žele da budu poput Ejmi Čua nego što žele to da priznaju. Naučeni od stručnjaka i medija mantrama o samopouzdanju i hvaljenju dece do besvesti, sve više postaju svesni činjenice da time proizvode tek mediokritete sa visokim mišljenjem o sebi. Rezultati i uspeh odlaze na drugu stranu, onima koji se ne stide da priznaju kako svoje dete, svaki put kada dobije drugu nagradu, optužuju da ih je osramotilo.Rezultati poslednjeg PISA testa i te kako idu prilog kineskim metodama – dok je Amerika završila negde u sredini tabele, šangajski đaci, koji su prvi put učestvovali u PISA testiranju, “razbili” su ostatak sveta, i to u kategorije – čitanju, matematici i nauci. Objašnjenje koje stručnjaci daju je jednostavno – kineski đaci rade napornije, ozbiljnije i duže nego američki, koji više vremena provedu ispred televizora nego u učionici.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMOZOFIJA
Indra Nuji: Kako uskladiti biološki i karijerni sat – kad su kod žena oni u konfliktu?
Bivši izvršni direktor kompanije PepsiCo, Indra Nuji, govorila je o tome kako se (ne)uklapa karijera u majčinstvo, kao i ko najviše trpi u životu poslovno uspešne žene i majke. "Biološki...
Јесам ли ја SOCCER MOM?
Пише: Оливера Драгишић Сокер-мам (soccer mom) је друштвена појава о којој се у Америци, Канади и Аустралији више од тридесет година говори са великом медијском пажњом. У српском језику нема...
Šest načina na koje roditelji govore “NE”
Piše: Jovana Papan “Ne” je jedna od reči sa kojom ćete kada postanete roditelj izgraditi poseban odnos. Za početak, izgovorićete je mali milion puta od trenutka kada vaša beba prvi...
Najteže letnje pitanje za svakog roditelja
Piše: Jovana Papan Svako ko postane roditelj, zna da ga jednog dana očekuju neka teška pitanja koje će mu potomstvo postavljati i koja će zahtevati ozbiljan, promišljen i dalikatan pristup....
Nema komentara.