Oni će uvek hteti još
Sa druge strane, „sunca mamina“ i „ljubi ih tata“ nisu sposobni da se izbore sa najjednostavnijim problemima. Da prežive svakodnevicu. Odmah padaju u depresiju i posežu za pomoćnim sredstvima, alkoholom, dizačima raspoloženja. Ne znaju ni supu iz kesice da naprave kad ostanu sami, ali žurku i te kako umeju da organizuju. Ništa sebi ne umeju da spreme, ali skupiće društvo za roštilj u prirodi. Voće ostavljaju da trune u činiji, ali energetska pića i alkohol će konzumirati. Ako dobiju slabu ocenu u školi, a slučajno planiraju da je poprave, reći će da je profesor „mentol“ i da kod njega svi imaju najviše dvojke, i zahtevaće da im pored svih pirsinga i tatua date novac i za privatnog profesora. Ako se ne budu uklopili u društvo, zbog svojih ljudskih osobina ili nekih drugih razloga, okriviće vas što nemaju bolji telefon, bolje patike, što nisu išli na ekskurziju sa svima.
„Nije uzalud neko pametan rekao da su za odgajanje zdravog deteta potrebni blaga oskudica i puno ljubavi. Upravo. Ne laptopovi, bazeni, silikonske grudi i pirsing.“
Ako stalno budu van kuće, to je zato što je nameštaj u vašoj kući star, demode, ofucan ili nešto slično i njih je „blam“ da tu dovedu svoje prijatelje. Opet će roditeljima nabiti osećaj krivice i neostvarenosti. Roditelji će raditi više i davaće im još više, a oni će uvek hteti još. Dodatna zarada roditeljima će oduzeti još više porodičnog vremena koje su mogli da provedu zajedno. Međutim, još novca roditeljima će uliti lažni osećaj da su deci pružili sve, a od dece nastaviti da pravi male snobove kojima je još uvek svega malo i uvek im nešto nedostaje.
Slika i prilika roditelja
Tako dolazimo do konačnog, poklapajućeg faktora koji povezuje decu u Srbiji i onu širom belog sveta. Ta belosvetska imaju još više, i novca i ugađanja roditelja. A da bismo udovoljili ovoj našoj, mi puštamo čekove bez pokrića i radimo prekovremeno. Roditelji su svuda isti. I deca, takođe. Zato ona maločas pomenuta oskudica ima važnu ulogu: okrenuće decu knjigama, u nedostatku interneta, u odsustvu društvenih mreža – pravim prijateljima sličnih interesovanja, a u odsustvu novca za svakodnevne noćne izlaske – nekom korisnom hobiju. Nikada izgovor ne sme da nam bude da „to imaju sva deca“, i da je „takvo vreme“.
„Ne znaju ni supu iz kesice da naprave kad ostanu sami, ali žurku i te kako umeju da organizuju. Ništa sebi ne umeju da spreme, ali skupiće društvo za roštilj u prirodi. Voće ostavljaju da trune u činiji, ali energetska pića i alkohol će konzumirati.“
Deca su slika i prilika svojih roditelja, pa ako mi nismo internet ili telefonski manijaci, već su manje šanse da će njima to biti neophodno. U bilo šta što volimo da radimo, a smatramo korisnim i zabavnim, treba da ih uključimo lagano i nenametljivo. Da ih osluškujemo, hrabrimo i podržavamo. Ne da ih zatrpavamo poklonima. Da kritikujemo kad treba – ponašanje, a ne njih kao osobe. Da ih ubedimo u istinitost one mudrosti da su roditelji jedine osobe koje žele da deca budu bolja od njih. Jer kada to shvate i iskreno poveruju, onda će znati da im mislimo dobro i neće krenuti stranputicom.
(Roditelj & dete, jun 2013.)
Sta reci sem jedno veliko BRAVO. Moj duboki naklon.
Ima mnogo normalne dece, i ovo je stavljanje jednih u kalup i ne pominjanje drugih. Dosta dece svoje mreže koriste pametno i umereno, i pored knjiga i hobija. Internet je ceo jedan svet koji treba otkriti kada deci zagolicate maštu (Naravno pored škole, njihovih aktivnosti…). Mislim da je veći problem u današnjim roditeljima, ali ne u smislu da trče za parama, da sve to daju deci, da nemaju vremena za njih i da ih deca odbacuju. Ono što ja primećujem u okolini je da većina roditelja umesto da borave sa decom u prirodi, da jednostavno budu sa njima bilo gde, oni izlaze na kafe sa prijateljima, na ručkove i večere dok se deca uglavnom snalaze sama. Gde je pre mamu glavobolja od pića pogodila nego dete. Gde decu šalju sa VRTIĆEM na more, a oni vode kuče u isto vreme, jer bože moj treba im odmor od SVOJE dece (malo popričajte sa vaspitačicama). Gde se mame oblače u ćerkine stvari i više im laska da joj kažu izgleda kao njena sestra a ne majka, a otac više u teretani nego sa detetom napolju.
Deca su bića koja vam je podarila priroda, Bog, a mnogi to blagostanje koriste da bi bili instagram roditelji gde su im deca samo za fotografiju, dok ih, ostavljajući ih u vrtićima, kod baka i deka, trče na sastanke bitnije vrste.
A oni samo pamte, od vas uče. Ako to vide, to će i raditi. Biće ih blam vas jer je vas bilo blam njih! kada ste im trebali.
Za odgoj *normalno vaspitanog (ne pametnog, ne nadarenog, ne ne znam ni ja koji epitet žele više roditelji) potreban je normalan, iživljen, roditelj, spreman za ulogu koju je sam izabrao, da sa pomalo odricanja od prošlog života i puno ljubavi odgaji nešto tako čarobno čudo, jedno dete!
Srdačan pozdrav.
Vecu glupost nisam procitala. Ajde da im nabijemo komplekse jos od malena. Ja sam bila dete kome je sve to bilo uskraceno.
Ima dosta istine u ovom tekstu ali je dosta toga izostavljeno. Svako vreme nosi svoje probleme, nemoralnih ljudi je uvek bilo a ono čega u stara vremena nije bilo je sloboda mišljenja. Deca nisu odlučivala o svojim životima, ćerke se udavane po očevoj želji i bilo im je uskrraćeno školovanje, sinovi su se školovali za ono što ih nije zanimalo. Deca nisu imala prava na mišljenje i stvaranje svojih moralnih vrednosti već su morala da prate pravila kolektiva. Naravno da onda i nije bilo nakaradnih stvari i ponašanja, sloboda dolazi uz odgovornost, ali nije bilo ni napretka jer niko nije smeo da unosi „moralne inovacije“ i promoviše neki novi pogled na svet. Nisu sva deca danas raspuštena i promiskuitetna, sve je stvar vaspitanja i zdrave sredine, danas posyoji sloboda koje pre nije bilo, e sada kako se ko snađe…