Izvesti decu na pravi put. Da ona budu bolja od nas. Gde je, ipak, granica, u pružanju podrške deci u usponu i šta znači to dati detetu zdravu osnovu da startuje u životu?
Čak i kad stručnjak kaže da nije dobro upinjati se toliko da dete dostigne Džobsove visine — jer to i ne mora da bude obavezan uslov da će uspeti — neki roditelji ne odustaju jer ne prepoznaju šta rade. Biti roditelj nije jednako imati decu. Kako onda ne upropastiti dete, a motivisati ga da bude bolje od nas? Kako da dostigne visine, ali da mu ciljevi po sebi ne budu naši ciljevi?
“Roditeljstvo, odnosno odrastanje je zajedničko dugačko putovanje roditelja i dece u neizvesnu budućnost”, kaže profesor Baucal. “Kako danas stvari stoje u svetu i kako se on sve brže menja u sve neizvesnijim pravcima, budućnost naše dece je sve neizvesnija. Šta da se radi u takvoj situaciji? Prvo treba odrediti cilj, čime se vraćamo na našu temu. Najbolji cilj kojem kao roditelji možemo da se posvetimo jeste da, dok odrastaju, deca budu sve bolja i bolja u odnosu na sebe, da sutra prevaziđu sebe od juče i da razviju osobine, vrednosti, identitete, kvalitetne odnose sa drugima i kompetencije pomoću kojih će da postepeno preuzimaju navigaciju sopstvenim životom i da donesu najbolje odluke za sebe i svoj život u budućnosti. Mi kao roditelji ne možemo da donesemo unapred odluke koje će naša deca morati da prave u svojoj budućnosti u nekim ključnim tačkama svog života. Nama njihova budućnost nije predvidljiva i možemo lako da je pomešamo sa onim što smo mi doživeli u prošlosti ili našoj sadašnjosti. Iz tog razloga mi kao roditelji ne treba da težimo nekoj definisanoj budućnosti za našu decu, već da im pomognemo da se kroz dobar odnos sa nama i zajedničko iskustvo pripremimo da budu sve samostalnija i da budu pripremljena da u toj budućnosti donesu najbolje odluke za sebe. U zavisnosti od sveta u kojem budu živeli, u zavisnosti od sebe kakvi budu bili u tom trenutku, u zavisnosti od onoga što im bude važno i čemu će želeti da posvete sebe i deo svog života do sledeće važne odluke. Uostalom, samo tako naša deca mogu da postanu sposobna da pomognu svoj deci da odrastu u iste takve ljude i da u toj dalekoj budućnosti naših unuka i oni budu sposobni da tragaju za sopstvenom srećom u životu.”
Čak su i Zakerbergovi pa i roditelji Bila Gejtsa morali da odgovaraju na pitanje kako se podiže genije. Ako ne postoji tačan recept kao kod pravljenja bakinog kolača, šta su osnove u odgajanju deteta koje je pod imperativom vremena u kojem živi, da mora da bude najmanje Zakerberg ili Džobs? Možda je tajna u slobodi?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Nema komentara.