Ne želim da budem kao mama. IKADA, NIKADA!

Tada kada dete donese odluku da ne želi da bude kao mama ili tata ( "nikada!"), događa se cepanje u modelu mame ili tate, ali se događa cepanje u detetu.

Zamislite devojčicu koja intenzivno doživljava burne svađe svojih roditelja.

Tatin tip adaptacije je dramatičan. On u sukobima sa mamom ima dramaticne afekte, viče, lupa vratima, napušta porodicu.

- Advertisement -

Mama ima plašljivi tip adaptacije. Ona se trese, povremeno je zaleđena, izgubljena.

Njena odbrana je pokajnička. Nakon prvog bunta, ona se tati i njegovom burnom temperamentu podređuje, povinuje njegovoj volji.

Danima je odsutna, izolovana od sebe i dece.

Ta devojčica se oseća ugroženo. Ugrožava je tata svojim dramatičnim ponašanjem. Ugrožava je mama svojom patnjom.

Za njenu uznemirenost nema ko da se pobrine.

I ona odlučuje da ne želi da bude kao mama. IKADA, NIKADA!

- Advertisement -

Tada kada dete donese odluku da ne želi da bude kao mama ili tata ( „nikada!“), događa se cepanje u modelu mame ili tate, ali se događa cepanje u detetu.

Mama se, u ovom primeru, cepa na slabu i jaku mamu, ali se i dete, zbog zavisnosti u gradnji identiteta od mame, unutar sebe cepa na slabo i jako ja.

Dete se fiksira za parcijalni doživljaj mame i sebe.

Mamu počinje da doživljava SAMO KAO slabu, jadnu, podređenu i žrtvu.

Tatu SAMO KAO napadača, jakog i nadređujućeg.

A sebe kao jaku, sposobnu i nezavisnu.

- Advertisement -

I tako počinju nevolje.

Jer će to dete definitivno sebe videti kao sposobnije od svoje mame i preuzeće odgovornost za nju.

Ući će u borbu sa tatom. I imaće niz oštećenja u takvom odnosu.

Ali to nije cela nevolja.

To dete će se polarizivati oko jednog pola: jaka sam i mogu sama, a onaj drugi pol ( slaba sam i potrebni su mi drugi) i celi spektar između ta dva pola, će potisnuti.

(Tako da će, cepanjem dela sebe, osoba ostati nezrela, sa nezrelim mehanizmima suočavanja.)

To dete će potisnuti svoju ranjivost i razviti svoj self oko ideje: sve mogu sama, ja sam jaka.

U životu , ta osoba će, baš zbog cepanja i polarizacije, oko sebe načičkavati slabe ljude, koje je potrebno spasavati, baš kao i njenu mamu.
I trošiće se u spasavanju sestre, brata, partnera,prijatelja, kolega, komšija, svoje rođene dece…potiskujući i cepajući i dalje onaj deo sebe koji je ranjiv, slab, plaši se, pati, besni i tuguje. I kome, toliko jako, i dalje treba- stabilna mama.

Spasavajući druge, ta osoba će, nesvesno, čekati da neko nju spasi u delu nje koji je od sebe otcepila. Čekaće da neko njoj pomogne, nju uteši, njoj obriše suze, njoj olakša život. I ljutiće se što niko nije tu za nju, ali neće umeti niti da traži niti, ako i zatraži, da primi pomoć.
Možda će parče “ stabilne mame“ tražiti u partneru, ali neće primati pomoć tog “ stabilnog partnera“, nekako će njegove kapacitete devaluirati.

A tako ne može predugo da se živi.

Jer potisnuta ranjivost traži mnogo energije da bi ostala potisnuta na našem dnu.

I to nas košta puno.

Plaćamo te cene anksioznostima, depresijama, opsesijama, fizickim bolestima.

I kad tad puknemo.

A to pucanje je, ma kako strašno i bolno, prilika za suočavanje i integraciju.

To je prilika da zacelimo, a to znači ucelimo se, spojimo odvaljene delove sebe u celinu.

To nije nimalo lako, jer su otpori, da odvaljeni deo sebe prihvatimo u zagrljaj, veliki, ali je , na kraju, jedino tačno, jedino taman i po meri čoveka.

Ljiljana Milić
Praktičar NLPa i Praktične psihologije
Trener u oblasti ličnog razvoja
Points of You Explorer
HYL trener

Izvor: PromenaDA

spot_img

Najnovije

MALE GLUMICE, VELIKE TEME: Mjuzikl „Sela sam, pa šta” ponovo na novosadskoj sceni

Mjuzikl „Sela sam, pa šta” u izvođenju Muzičko-plesnog teatra „Iskrice” ponovo se vraća pred publiku 9. juna u Radničkom domu (Bulevar Mihajla Pupina 24, Novi Sad).

Održano NTC predavanje „Vratimo decu prirodnom toku“ u Novom Sadu i Nišu

U okviru projekta „Vratimo decu prirodnom toku“ u Novom Sadu i Nišu uspešno je održano NTC predavanje za roditelje na temu „Vratimo decu prirodnom toku - da li mi to pogrešno spremamo decu za budućnost?“

Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja: Koje uvrede treba prećutati?

Zatvarati oči pred bilo kojim oblikom nasilja, svakako, nije rešenje ovog sveprisutnijeg problema.

Zašto dečaci često pokazuju emocije kroz ponašanje, a ne reči

Vremenom uče da su emocije nešto što treba kontrolisati ili sakriti, a ne razumeti. Ali emocije ne nestaju – one samo nađu drugi izlaz. Najčešće kroz ponašanje koje odraslima izgleda „problematično“.

Zabrana mobilnih u školi: Šta kažu roditelji, učenici, nastavnici?

Povodom Nacrta zakona o zabrani mobilnih telefona u školi udruženje Partneri Srbija organizuje onlajn debatu u kojoj će učestvovati učenici, nastavnici, stručnjaci...

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img