Nedostajem mi ja, bez dece, muža, porodice

Nedostaje mi da mislim, osećam i izgovaram sve što mi padne na pamet, bez osećaja da moram da mislim na nekog drugog, svog, jer više nisam niti ću ikad više biti sama.

Piše: Kata Granata

Sedim juče u kafani i uživam u ribljoj čorbi. Za susednim stolom svirci gude nekom srećniku na uvce. “Kada padne prvi sneg”, prvi taktovi kreću i suze mi sole čorbu. Ako zasviraju “Fijaker stari” ili “U tem Somboru”, umreću na tren. Bol, prava reč je žal, za majkom, ocem, detinjstvom… Toliko je ta žal blizu, samo na par tonova od mene, samo na par milimetara pod kožom, samo na par sećanja od najmilijeg u duši. Osećam nostalgiju kao neko ko je ceo život proveo van otadžbine, svog jezika, naroda. Zašto me sve to toliko boli? Baš uvek, u svakoj kafani, pred bilo kim, na uvek iste pesme. Pesme moga grada. Plače mi se. Čini mi se da bih plakala danima, samo kad bih smela. Pustila bih svu tugu i žal iz sebe, oprala i umila ovu svoju ranjavu dušu, dala sebi oduška, onako stvarno. U glavi su mi slike koje se nikad nisu odigrale. Kreće pesma, kreće bol, stiskam čašu u ruci dok se ne razmrska, dok mi se krv ne slije niz dlan. Počinjem da shvatam po prvi put u životu šta ljudi traže u kafani. Možda mi je zato uvek bila strana, zato što bi mi srasla sa tugom.

- Advertisement -

Ima već tome dugo, dugo, vremena kako sam prestala da igram i đuskam po kući, neprimereno se izmotavam u super marketima, pevam iz petnih žila, iz stomaka, sve detinjaste, rok i pop pesme, sve hitove moje mladosti. Fali mi nadrndani grandž i plitki i jednolični soul, fali mi moj drugar Metalika i sve one tinejdžerske grupe i izvođači koji me asociraju na slobodu i traženje iste.

spot_img

Najnovije

Aleksandra Petrovski: Digitalna mudrost je važna veština u 21. veku

Gde je granica između korisne tehnologije i pretnje koju nosi? Kako zaštititi dete, a ne uskratiti mu priliku da se razvija uz tehnologiju koja će neminovno oblikovati njegovu budućnost? - pitanja su koja je sebi, kao i mnogi drugi roditelji, postavila Aleksandra Petrovski, autorka knjige "Potraga za moćnom značkom Mrežoslav"

Školski sekretar u penziji o štrajku prosvetnih radnika

"Osnovni ciljevi vaspitanja i obrazovanja su, između ostalog, pun moralni razvoj svakog učenika u skladu sa njegovim uzrastom, razvojnim potrebama i interesovanjima."

Sombor: Maturanti Srednje tehničke škole stupaju u blokadu

Maturanti Srednje tehničke škole u Somboru stupaju u blokadu, čime se pridružuje vršnjacima iz Gimnazije "Veljko Petrović".

Protestna šetnja vaspitača u utorak u Novom Sadu

Prva protestna šetnja vaspitača u Novom Sadu najavljena je za utorak, 11. februar.

Pomoćnik ministra prosvete podneo ostavku

Miloš Blagojević, pomoćnik ministra prosvete za srednje obrazovanje, podneo je ostavku na tu funkciju, saznaje Danas.

Pratite nas

KOMENTARI

5 Komentara

  1. Upravo ono što me je navelo da komentarišem ovu ispovest je grad iz kog nisam „otišla“ i ne znam kako je to osećati ono što mi je sasvim blisko, moj Sombor, grad u kome sam rođena i te pesme koje svakodnevno negde, ako hoću, imam priliku da čujem. Možda moj odgovor neće biti adekvatan baš zbog toga. Ovaj sajt posetim kad mogu, više me zanima pedagogija i vaspitavanje dece raznih uzrasta. I sad nastavljam dalje da čitam Vaš tekst i zapao mi je za oko „drug Metalika“. Ne nedostaje mi ni to, Bogu hvala. Da se našalim, imam i viška. Pretpostavljam da Vama nije do šale, pa ono što iz ličnog iskustva mogu da Vam napišem je da svoja možete biti i sa porodicom, jer je za mene porodica na prvom mestu. Nesuglasice su prisutne, normalno, mak na konac, izvlačenje iz takta do krajnjih granica. Ali sve je to sastavni deo života, kao što znate, svi smo mi samo ljudi, grešimo, padamo, ustajemo, idemo dalje. Ono što želim da nikad ne poželite da nedostajete samoj sebi. Tu slobodu ne dozvoljavam da mi oduzme iko. Pa ni „drug Metalika“. Možete biti sami, možete biti svoji, možda je potrebno da se uzdignete iznad prevelikih očekivanja i prihvatite sa zahvalnošću ono što imate. Nije lako ni malo. Opet iz iskustva pišem. Ali ću preći preko svega da sačuvam takvu neku vrstu harmonije koja me ispunjava. Pronaći harmoniju i biti svoja i sama to je zaista teško, ali je moguće. Jedan prost primer: dokazali smo jedno drugom da je moguće igarati Čačak uz Gobline- punk bend doduše, i onda slede reči:“Ahahahah ti nisi normalna!“ Glup primer, ali šta da kažem. Mislim da je ljubav, tolerancija i razumevanje ključ svakog uspeha. Pronađite sebe u samoći tamo gde ste najjači, najkreativniji, najsposobniji, svoji. Uradite nešto za sebe, samo za sebe, učlanite se u bilo koji klub gde biste se opustili i zaboravili na svakodnevnicu, a da pritom porodica ne zaboravi na Vas, a ni Vi na nju. „Tempirajte tu bombu“ i uspećete uz Božiju pomoć. Želim Vam sreću!

  2. Da!Upravo je to razlog propasti jednog naroda,celog covecanstva…Industrija i konzumerizam,ostati zauvek mlad,kupovati,sminkati se prema modelu.Odgajati decu prema modela.U cudovista koja rade,i vrte bezumnu masinu tehnoloskog napredka.Da,mame danas su na zalost,pre svega same neostvarena deca,koja sa roditeljstvom popunjavaju neku prazninu,ispunjavaju neki spoljasnji smisao.Na zalost,jer zena ne moze biti majka dok ne odraste i ostvari se upravo kao zena.A u danasnjem drustvu koje je kreirano prema muskom egu,tako i zena je naucena jos od malih nogu da se odrekne tog dara intuicije i emocija kojima ju je priroda obdarila.U nasim kulturama,normalno je devojcici govoriti sine,onako automatski,podrazumevano…Normalno je roditi dete u porodilistu,normalno je otrgnuti ga od majcinih grudi strpati mu cuclu u usta i strpati ga u kolica.Normalno je brutalno silovati i skrnaviti zensko telo u bolnicama u kojima se ta mala krhka bica na silu izvlace iz utrobe buducih majki..Kome zakon lezi u topuzu,tako i posledice te sile su vidljive kako lokalno tako i globalno,cela planeta je postala jedna velika umobolnica,mesto genocida,ekocida,moderni holokaust.Danasnje majke su samo produzena ruka nekog ludila koje je sve zarazilo.U vreme oskudice i moralne,duhovne i materijalne,ni majka ni otac nisu u stanju pruziti tom detetu ni 20 posto svoje energije u toku dana,jer su zarobljeni u magicnom krugu-RADI,KUPUJ,TROSI,UMRI-.A cak i to sto dobiju,pa neka i dobar procenat majki da i vise od 20 posto,sve su to uglavnom upravo potisnute emocije i strahovi.Deca su postala jako bolesna,ogranicena,gledam ih ukocene,uplasene,malo ko to moze da vidi,jer su i sami takvi.Za mene nema jednostavnih povrsnih odgovora,tako da je i ovaj komentar upravo tu da ode zajedno sa mnom u srz jednog tihog ubistva spontanosti,saosecanja,inteligencije,Ljubavi.Danas se deca uce agresiji,strahu,mrznji,sadizmu,narcizmu,zavisti,POHLEPI.Ne moraju to da budu „brizni“ roditelji,pa oni ionako jako malo uticaja imaju na decu!To je sveukupna realnost zivota u gradu danas.Ako govorimo o deci u Srbiji i grubo generalizujemo,tu je primenjen model NEGATIVNOG uslovljavanja.A ako pogledamo bogate zemlje Evrope(za dalje ne tvrdim,jer NISAM video)tamo je primenjen metod POZITIVNOG uslovljavanja.A sistem je apsolutno isti.Citam tekstove koji su poceli da se stidljivo pojavljuju u nasoj sredini,sve vise pedagolga,psihologa,ljudi koji rade sa decom,primecuje da se nesto cudno dogadja sa decom!Sve se vise spominje da su deca non stop bolesna,da su ogranicena i zaostaju u razvoju..I to je tuzna istina.Nekako pokusavaju krivicu da „nametnu“ nato bombardovanju,ali to je samo jedan mali deo slagalice.Istina je da smo mi naterani da verujemo kako smo slobodni i kako imamo prava,a u stvari sve dok imamo ime i poziciju u drustvu,mi smo samo jedan mali tockic o cijem kretanju mi ne odlucujemo.Ljudsko bice je jedna,ja cak ni reci nemam kako bih opisao SAVRSENSTVO,svesna zivotinja,ta svest je izbrisana unistavanjem „primitivnih“ plemena,ostala je samo zivotinja.Ali nista nije izgubljeno,ne,sve ovo sto se trenutno desava,je samo nasilno usporavanje evolucije.Meni je uvek odlican primer bio automobil!Sto godina postojanja i njegov osnovni koncept se nije promenio!Samo je vremenom taj automobil postajao skuplji,nepouzdaniji i veci rasipnik i zagadjivac.Tek u zadnjim godinama je dozvoljeno eksperimentisanje sa aternativnim pogonima kada ih industrija prisvojila za sebe.Profit.Tako smo i mi profitabilne zivotinje,a emocije koje se bune takvoj surovosti,njih ce standardi i cipovi i roboti uskoro jos vise staviti pod kontrolu…Svako od nas ima izbor,kao u Matriksu,crvena i plava pilula.Imamo izbor i to je jako vazno,jos uvek ga imamo,moje misljenje je da nikada do sada nismo imali tako jasan i tako slobodan izbor.Krajnji je cas da se okrenemo nasoj MAJCI,onoj pravoj,ne onoj sto nas je tukla i plasila baucima,vec onoj sto nam je zivot dala kroz nase nesretne roditelje,PRIRODI.Svaki covek koji pati u gradu,svaka zena koja pati u gradu,svako dete koje pati u gradu,NE TREBA TU DA BUDE!!Ako je roditeljima zaista stalo do dece,postedece ih daljeg trovanja i tela i mozgova civilizacijom(kanalizacijom).Svima nama treba MIR i RADOST.Svi mi trebamo da budemo DECA.Samo tako cemo jednog dana izrasti u ljude…

    • A ja sam tek sad video da tekst ima DVE strane.A ja procitao samo jednu!Drugu..Auuu,malo sam omasio temu,ali smisao izgleda nisam…

      • Nebojša dragi, bez ikakve uvrede, otišli ste Bogu iza tregera. S oproštenjem. I na prvoj strani se vidi o čemu se radi. Vi pišete o odgoju, o babama i žabama, da se tako neprilično izrazim, a nemate pojma kakva je ona majka. I ja sam majka i vaspitač, koja još uvek uči i učiću dok sam živa. Mnogo puta ste se grubo izrazili, možda s pravom, ali nevezano za njenu ispovest. A isto kao ni ja, niste rekli ništa novo. Stavljam tačku na repliku. Srdačan pozdrav iz Sombora.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img