Ako želite da oštetite dete, evo nekoliko odličnih i vrlo efikasnih saveta.
-
- Ubedite ga da mora da bude poslušno. Tačnije, da mora da vas sluša. Mi smo te rodili, mi ti sudimo. Ubedite ga da ste vrhovne sudije njegovog života i demonstrirajte to s vremena na vreme, da mu uđe u glavu i ušanči se tamo.
- Ako vas preispituje, ako preispituje pravila, ako postavi pitanje: zašto? Vi slobodno odgovorite: zato što ja to tako kažem.
I vama su tako, pa šta vam fali. - Negirajte svoju odgovornost. Za sve. Za njegove ljutnje, njegova nezadovoljstva, njegove usamljenosti. Za njegove rane. Samo negirajte, jer vi morate da budete savršeni. Do njega je. Pustite ga da preuzme svu krivicu. Pa i vi ste nekada i šta vam fali.
- Ubedite ga da je razmaženo i nezahvalno dok se vi satirete da mu obezbedite sve za život. Budite mučenici, to je najbolji azil. Nek zna da sve što radite radite zbog njega. Ništa zbog sebe. Vi niste sebi važni.
I vi ste tako odgajani i šta vam fali.
I jos ga ubedite da ono mora da završi onaj fakultet koji vi niste uspeli, jer se vi sada satirete da mu to obezbedite. - Ubedite ga da je ljutnja najopasnije osećanje na svetu. Od njegove ljutnje vaše srce moje da se raspukne. Možete da umrete.
Nek je proguta. I vi ste, pa šta vam fali. - Ubedite ga da nema razloga za nezadovoljstvo. Pa deca negde gladuju, a vi niste imali ni toliko koliko imaju oni, pa šta vam fali.
Objasnite mu lepo čime sve treba da bude zadovoljno, a šta mu je nedostižno.
Neće njemu nezadovoljstvo biti motivacija pod vašim krovom, jer i vama svašta fali i ćutite. - Ubedite ga da samo kukavice plaču. Recite mu da je najlakše plakati, mnogo teže biti jak. I vama su to rekli, pa sta vam fali.
Od plakanja nemaš ništa, nego život u ruke i bori se!
Recite mu da samo histerične žene plaču, a da takve muževi ostave.
Objasnite mu primerom da nema kome da plače. - Ubedite ga da ste neustrašivi. Strah nije za hrabre. Samo se bebe plaše veštica. Nemaš razloga za strah. Ja sam tu, ja te čuvam, recite mu. Dok sam ja tu nemaš razloge za strah.
Kako ćeš ti kroz život ako se ovog plašiš? - I utuvite mu odgovornost u glavu onim sam si kriv, ako mu se nešto loše desi. Ako ga neko naljuti – sam si kriv kad biraš loše prijatelje.
Ako ga neko prebije – sam si kriv, šta ćes ti među njima. - Kada god vas partner povredi, onaj tata ili ona mama, vi to sve ispričajte detetu. Plačite pred njim, tražite savete, pospite paljbu po njemu ili njoj. Okrutnom, neodgovornom, lošem čoveku.
Regrutujte ga u svoje redove, otuđite od drugog roditelja, nek bude vaša vojska i snaga. Deca štite mamu. Ko će drugi. Sinčina je na tatinoj strani. Ko će drugi?
A onda mu tražite da postuje tatu. Ili mamu.
Naučite ga da se tata poštuje. To nek bude prvo pravilo u životu.
Da se mama poštuje.
Šta god da tata radi, duguješ mu poštovanje jer je glava porodice.
Šta god da mama radi, rodila te je.
Lepo ga prvo napunite ljutnjom, pa zatvorite teglu zabranom. - Naučite ga da gde god ide i šta god radi prezentuje, u stvari, vas. Pa nek vodi računa, jer je vaš obraz na njemu.
I tako.
Ima još efikasnih saveta, ali i ovo je dovoljno.
Sva sreća pa ne srećem mnogo roditelja koji ovo čine, ali radim sa mnogo žrtava ovakvih postupaka. Kojima fali, mnogo fali. I u životu i u odnosima i na onom mestu gde umesto punog stoji prazno.
Jer ako ne smemo da osećamo niti pokazujemo osećanja, završićemo sa prazninom u grudima. Tu će biti velika falinka. Falićemo mi sebi.
Kojima fali petlja da kažu NE , izbore se za sebe, čuju sebe, sete se svojih želja. Oni još uvek čekaju da im neko da dozvolu da postoje, budu svoji, brinu o sebi.
Pa, ako ne želimo da naša deca završe sa ogromnom falinkom u grudima moraćemo da porastemo kao roditelji, naučimo da priznamo svoje falinke i popunimo ih.
Sva sreća da je svaki dan dobar za promenu. I da ne postoji nijedan problem koji ne može da se reši u odnosima, ako ima dovoljno ljubavi i dobre namere da nam svima bude dobro. Uključujući i nas same.
Ljiljana Milić
Praktičar Praktične psihologije i NLPa
Trener u oblasti ličnog razvoja
Points of You Explorer
Izvor: PromenaDA