Da li je kuvanje za vas dosadna i naporna obaveza koje biste se sutra odrekli, kad biste mogli da ubedite svoje najbliže da su od supe iz kesice ukusniji samo krompir pire u prahu i lazanje iz mikrotalasne? U tom slučaju, trebalo bi da znate da vas je dobrano pregazilo…
Piše: Jovana Papan
Biti domaćica više nije out. U vreme uspona feminizma, sredinom 20. veka, biti nezaposlena supruga i majka koja svakodnevno kuva svojoj porodici značilo je biti neemancipovana žena, zaglavljena u svojoj rodnoj ulozi. Danas, posvećenost hranjenju svoje porodice nosi neke sasvim druge asocijacije. Naime, u razvijenim državama Zapada, među mladim i visoko obrazovanim mamama iz srednje klase, nastala je čitava jedna kultura koja je šerpu i varjaču proglasila superiornijim simbolom emancipacije od akten tašne i lap topa. Ove žene su odbacile svoje dobro plaćene korporativne karijere, da bi poslovne blejzere zamenile keceljama i baštenskim rukavicama.
U raljama prehrambene industrije
U korenu ove ideologije nalazi se duboko nezadovoljstvo modernim tržištem rada i tempom života koji zahteva mnogo rada, a ono malo slobodnog vremena troši se na podgrevanje industrijskih obroka i zagađivanje planete. Za kvalitetnu ishranu se nema vremena, a bogami ni para, jer je hrana koja nije „obično industrijsko đubre“ preskupa i dostupna samo malobrojnim srećnicima. Istovremeno, trend zdravog življenja doveo je ishranu u fokus interesovanja, tako da je pripremanje svežih, zdravih i hranljivih obroka postalo jedan od prioriteta savremenog čoveka. Uz svakodnevne medijske priče o antibioticima u mesu i toksinima u povrću, ljudi sve više doživljavaju odluke o tome šta će jesti nekim od najvažnijih u životu.
“Osećajući da njihov užurbani život zaposlenih žena u raljama industrije brze hrane gubi svaki smisao, one su sve spremnije da ga se odreknu u korist sporog i tradicionalnog načina života koji podrazumeva mešenje hleba, gajenje povrća, pripremanje zimnice, pa čak i gajenje kokošaka.”
Nošene željom da svojoj porodici obezbede pristojne obroke dostojne ljudskih bića, ove mame razvile su svest i navike koje su iz korena promenile njihove živote, kao i živote njihovih porodica. Osećajući da njihov užurbani život zaposlenih žena u raljama industrije brze hrane gubi svaki smisao, one su sve spremnije da ga se odreknu u korist sporog i tradicionalnog načina života koji podrazumeva mešenje hleba, gajenje povrća, pripremanje zimnice, pa čak i gajenje kokošaka.
Radikalne domaćice
Nova domaćica dobila je i moderan naziv – neodomaćica ili femivor. Profil femivorke je sledeći: ona je u svojim 30-im, obrazovana je, progresivna, društveno umrežena i ekološki osvešćena. Tipična neodomaćica je hipsterka iz centra grada koja napušta svoj posao u svetu PR-a kako bi prodavala ručno pletene šalove ili osnovala mali biznis meseći tortice u sopstvenoj kuhinji. Za razliku od tradicionalne (očajne) domaćice, ona ovakav način života svojevoljno bira, i to čini sa svešću. Svešću o tome da na taj način prkosi drugom, novom kalupu, koji od nas pravi poslušne konzumente koji žive brze živote i jedu brzu hranu, koje su stalno pod stresom i čija deca su gojazna od previše ugljenih hidrata, agresivna zbog mesa nakljukanog hormonima i pate od poremećaja pažnje zbog veštačkih boja i aroma. Femivorka se ostvaruje kroz vođenje domaćinstva na pametan i osvešćen način. Ona krajnje ozbiljno prilazi svojoj novoj preokupaciji, pa vrlo brzo, osim što briljira u kuvanju i proizvodnji hrane, postaje i stručnjak za pravljenje domaćeg deterdženta za veš, pletenje ili tkanje.
“Femivorke su plod smene generacija tokom koje su neke druge vrednosti izašle u prvi plan. Ove žene su gledale svoje majke kako rade 60 sati nedeljno ne bi li se uspele na korporativnoj lestvici, i ne misle da je to njihove živote učinilo smislenijim.”
Femivorke su plod smene generacija tokom koje su neke druge vrednosti izašle u prvi plan. Ove žene su gledale svoje majke kako rade 60 sati nedeljno ne bi li se uspele na korporativnoj lestvici, i ne misle da je to njihove živote učinilo smislenijim. One, za razliku od svojih majki, ne osećaju ni da bilo kome nešto treba da dokazuju.
Takođe, ova generacija je odrastala očekujući da će jednog dana imati kreativne i ispunjavajuće karijere, a usled ekonomske krize završila je frustrirana zbog nedostatka opcija.
Post-konzumerizam
I tako je kuvanje, od omražene neumitne sudbine tradicionalnih domaćica, kao jedini izlaz iz začaranog kruga emulgatora i aditiva, preraslo u popularnu i visoko vrednovanu zanimaciju nove generacije femivorki. Naravno, i ekonomska kriza imala je svoj udeo u ovom trendu – 2008. godine, 60% Amerikanaca je izjavilo da kuva više nego ranije, a 2012. godine 37% Amerikanaca kuvalo je više nego u toku prethodne godine. I potrošnja zdravijih i kvalitetnijih namirnica je porasla uprkos krizi – razvijenija svest kupaca dovela je do toga da su postali spremni da potroše više novca kako bi kupili organsku i ekološki održivu hranu.
Naročito značajan procvat doživljava pravo tradicionalno pripremanje hrane koje je u Americi skoro čitav vek bilo gotovo izumrlo, a podrazumeva pravljenje domaćih varijanti kobasica, domaćeg sira, džemova, kuvanog paradajza, zimnice… U toku prošle godine, prodaja priručnika za konzerviranje hrane se udvostručila, a prodaja pribora za konzerviranje skočila je za 35%.
Eko feminizam
Nije više dovoljno nabavljati kvalitetne namirnice – sada je glavno da ih proizvodite sami. Organske bašte i kokošinjci u američkim predgrađima niču kao pečurke posle kiše, a u mnogim gradovima pišu se peticije za legalizaciju držanja domaćih životinja.
Kvalitet namirnica koje se kupuju u supermarketima nije jedini problem. Za neodomaćice ili femivorke, koje sebe vrlo često smatraju i eko feministkinjama, u pitanju su i uslovi rada na poljima sa kojih hrana dolazi, kao i tretman životinja na industrijskim farmama. Odluka o kupovini/uzgajanju hrane iz ovog ugla je politički i moralni akt, budući da potpomaže ili podriva kapitalistički mejnstrim sistem koji se zasniva na eksploataciji i zagađivanju.
“Odluka o kupovini/uzgajanju hrane iz ovog ugla je politički i moralni akt, budući da potpomaže ili podriva kapitalistički mejnstrim sistem koji se zasniva na eksploataciji i zagađivanju.”
Ono što neodomaćice ističu kao najbolje strane svog načina života, jeste da donosi uštede, dok istovremeno ne ugrožava vrednosti za koje se zalažu. Živi se sporije, sa manje stresa i pritiska i, što je najvažnije, bez osećaja krivice kojim su žene od karijere, koje zbog posla kasne na dečje priredbe i deci serviraju odmrznuta kupovna jela, svakodnevno ophrvane.
Drugo je kad sama biraš
Način života koji one pokušavaju da ožive je tek izašao iz domašaja naših sećanja, ali nije suviše davno prohujao da bi bio zaboravljen. Istovremeno, on je staromodan i moderan, uljuljkujući i izazovan, nostalgičan, ali i svež. Iako su neodomaćice rođene kada je takav život već prestao da se praktikuje, on ipak deluje dovoljno blisko. Ipak, jedan od najvažnijih faktora jeste da ovakav život – za razliku od postavke iz prošlosti – nije nužan. „Pravljenje majoneza zvuči zanimljivije kada imate i opciju da ga kupite“, primećuje Emili Mačar, autorka knjige „Povratak kući: Zašto žene postaju nove domaćice“.
“Jedan od najvažnijih faktora jeste da ovakav život – za razliku od postavke iz prošlosti – nije nužan.”
Osim činjenice da je ovakav način života danas stvar izbora, izmenili su se i uslovi, što je životu domaćice dalo jedan sasvim novi šarm. Tehnologija je učinila rad od kuće mogućim za mnoge majke, a onima koje ne rade, pružila je mogućnost da u svoja četiri zida imaju sopstvenu prodavnicu na Etsiju (najveći internet sajt za prodaju ručnih radova), ili naprave onlajn karijeru blogerke koja piše o kuvanju, deci, organskom baštovanstvu… To novim domaćicama donosi društveno vrednovanje njihovog rada – upravo ono koje je nekadašnjim domaćicama nedostajalo da bi u svojim svakodnevnim kućnim obavezama videle smisao.
Časopis “Kuvajmo s decom”, oktobar 2013.
Pročitajte još i: Kuvanje – najbolje što možete da uradite za svoju ishranu
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURA ISHRANE
Prijavite se za novi besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, podstičemo...
Prijavite se za besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem - Lepim Brkom, podstičemo...
Kako smo u našoj kući rešili problem probirljivosti u jelu
Piše: Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut Pre nego što sam dobila decu, naravno, imala sam samopouzdanje i roditeljsko umeće i mudrost jer sam kao psiholog i kao neko ko...
Dr Perišić: Pileća džigerica zdrava za decu, ostale pune teških metala
Pojedini nutricionisti pileću džigericu nazivaju čak i otrovom zbog visokog sadržaj holesterola i masti, dok oni starijeg kova tvrde da je odlična za krvnu sliku i da je treba davati...
2 komentara