Primećujući loše, šaljemo jednu, jasnu poruku – ako želite da budete primećeni, činite loše stvari, budite grubi i nevaspitani, zaboravite na empatiju i ljudskost.
Zato, hajde da to promenimo. Hajde da vidimo umemo li da na površinu izvučemo ono lepo, ono vredno divljenja, ono čemu treba da stremimo. Ima li dobre dece? Oh, da, više nego one „loše”! Ko su svi oni đaci, fizičari, matematičari, informatičari, koji nas kite medaljama iz celog sveta i zbog kojih smo ponosni na svoju zemlju? Zar to nisu dobra deca? A oni đaci koji se zbog siromašnog druga odriču ekskurzije, pa svi zajedno sakupljaju za njega novac? Ili oni koji preskaču užinu i drugu koji ide u papučama – kupuju nove cipele? Jesu li to te sve gore i gore generacije? A deca koja sređuju parkove, koja obilaze svoje bake i deke, koja ustaju u autobusu da ustupe mesto starijima? Da li njih neko primećuje? Da li o njima pišemo, govorimo? Oni su tu, svakog dana, u parkićima, školama, u zgradama. Da pomognu mladim mamama koje vuku namirnice i kolica, starijima kojima je pomoć potrebna. Tu su da ustupe mesto u autobusu i da se to smatra sasvim normalnim, da to niko ne pobhvali. Tu su da donesu mbedalje sa svetskih takmičenja u matematici, da im obećamo doček na balkonu, a onda odlučimo da za njih tamo ipak nema mesta. I da to prođe tako, bez reči, bez pobune.
Primećujući loše, šaljemo jednu, jasnu poruku – ako želite da budete primećeni, činite loše stvari, budite grubi i nevaspitani, zaboravite na empatiju i ljudskost.
Nije tačno da više nema dobre dece. Problem je u tome što ih mi ne primećujemo. I sve tako ne primećujući dobro, a primećujući loše, šaljemo jednu, jasnu poruku – ako želite da budete primećeni, činite loše stvari, budite grubi i nevaspitani, zaboravite na empatiju i ljudskost.
Kad dobra deca budu predmet pažnje i divljenja, dobre dece će biti sve više.
„A, šta bi drugo, nego da Srbija ne može propasti, mogao pomisliti svako ko čuje da je dečak, koji u naše dane jedva tavori o više nego skromnoj nadnici – našao 700.000 dinara i vratio ih, ne znajući čiji su, a znajući samo da nisu njegovi. Tih sedamsto hiljada su drugo ime za sve blago ovoga sveta za koje David Marković nije dao dušu ni ovom Golijatu.”
Matija Bećković o dečaku koji je pronašao i vratio veliki novac
A. C.
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
Nema komentara.