“Bože, gde sam pogrešila?” ili nema goreg od nezahvalnog deteta
“Slušam osamnaestogodišnjeg komšinkinog sina kako viče na nju: “Umukni, glupačo! Izlazi iz moje sobe, debilko”, i srce mi se cepa.
“Slušam osamnaestogodišnjeg komšinkinog sina kako viče na nju: “Umukni, glupačo! Izlazi iz moje sobe, debilko”, i srce mi se cepa.
Istraživanje za istraživanjem dokazuje ono što smo pretpostavljali… To je surova istina sa kojom se naša deca suočavaju. Kao učitelj i dečji terapeut, toliko puta sam čula od roditelja da se njihova deca ponašaju nepristojno i da su, čak, usamljeni i tužni.
Za to vreme starac je kontrolisanim glasom govorio, „Smiri se Albert, neće dugo potrajati. Samo polako.“ Onda je došao novi napad besa…
Dete od četiri godine umesto da se igra s ostalom decom počelo je da otvara ormare i baca sve stvari po podu. Dok su roditelji samo bezbrižno gledali i onda rekli onu rečenicu koju ja nikako da prihvatim i razumem: “Ma pusti ga, on je samo dete”
Imate dobar alibi da se ne bavite njima, jer živite u Srbiji. A tu je sve teško, i nema se vremena, i kriza udara već 20 godina, grcate za parama, a vaša deca za pažnjom.
Primećujući loše, šaljemo jednu, jasnu poruku – ako želite da budete primećeni, činite loše stvari, budite grubi i nevaspitani, zaboravite na empatiju i ljudskost.
Od cele sile trendova roditeljstva jako ćemo često pročitati da decu moramo pustiti. Do kada? Dok ne shvate da ćete ih uvek pustiti da rade po svom?
Znate li da su za dečje napade besa najčešće krivi upravo roditelji? Pred vama je izazov – promenite sebe da bi mogli promeniti njih
Roditelji često opravdavaju loše navike i postupke deteta, jer smatraju da su to samo faze koje će brzo proći. Međutim, postoje situacije u kojima bi mame i tate trebalo odmah da reaguju.
Molim vas, shvatite da se vršnjačko nasilje ne može rešiti u školi nego kod kuće, kad vaše dete nauči šta znači NE.