Problemi sa ishranom kod deteta mogu se manifestovati kroz različite znakove, kao što su drastične promene u apetitu, preterano odbijanje hrane ili konzumiranje vrlo ograničenog broja namirnica. Takođe, gubitak ili naglo povećanje telesne mase, umor, slabljenje koncentracije ili učestale bolesti mogu biti signal da nešto nije u redu.
„Ako dete pokazuje znake nezadovoljstva ili stresa vezanog za obroke, kao i ako postoje znakovi anksioznosti oko hrane, to može ukazivati na problem. U takvim slučajevima, važno je da roditelji potraže savet stručnjaka, kao što je pedijatar ili nutricionista, kako bi se utvrdilo da li postoji neki zdravstveni ili emocionalni problem“ – napominje Doc. dr Branislava Teofilović, magistar farmacije, specijalista nutricionizma sa kojom smo razgovarali upravo na temu problema u ishrani kod dece.
Na koji način se manifestuje problem sa jelom?
Problem sa jelom kod deteta može se manifestovati kroz različite oblike, kao što su odbijanje hrane, prejedanje ili selektivnost u ishrani. Dete može pokazivati nepravilnosti u apetitu, na primer, jesti previše ili imati potpuno smanjen apetit. Takođe, deca mogu razviti problematične obrasce poput jedenja samo određenih namirnica ili izbegavanja svih namirnica iz određenih grupa, što može dovesti do nutritivnih deficita.
U nekim slučajevima, emocionalni problemi mogu uticati na odnos deteta prema hrani, pa se mogu pojaviti simptomi poput stresa, anksioznosti ili poremećaja u ponašanju vezanim za obroke. U takvim situacijama, važno je obratiti se stručnjaku za pravilnu dijagnozu i savet.

Kome se obratiti za konsultacije vezane za problem sa ishranom kod deteta?
Za konsultacije o problemima sa ishranom kod deteta, roditelji se mogu obratiti pedijatru koji prati detetov razvoj i može pružiti osnovne smernice ili uputiti na dalje specijalističke preglede. Takođe, nutricionisti ili dijetetičari specijalizovani za dečju ishranu mogu pomoći u kreiranju uravnoteženog jelovnika prilagođenog potrebama deteta.
Najčešći problemi sa jelom kod dece uključuju izbirljivost, gde deca odbijaju određene vrste hrane, često povrće ili novu hranu, kao i smanjen apetit, posebno u periodima sporijeg rasta.
U slučajevima kada su problemi s ishranom povezani s ponašanjem ili emocionalnim faktorima, može biti korisno potražiti savet dečjeg psihologa ili terapeuta koji se bavi problemima hranjenja.
Koji su najčešći problemi sa jelom kod dece?
Najčešći problemi sa jelom kod dece uključuju izbirljivost, gde deca odbijaju određene vrste hrane, često povrće ili novu hranu, kao i smanjen apetit, posebno u periodima sporijeg rasta.
Takođe, deca ponekad mogu jesti premalo ili previše zbog nedovoljnog razvoja osećaja za glad i sitost. Problemi mogu nastati i zbog uticaja emocionalnih faktora, poput stresa ili promena u rutini. Važno je da roditelji imaju strpljenje, a deca pozitivno okruženje za obroke, jer pritisak ili prisiljavanje može pogoršati situaciju.
Kako da uspostavim bolji odnos deteta prema hrani?

Da biste uspostavili bolji odnos deteta prema hrani, važno je da budete strpljivi, dosledni i da pružite pozitivan primer. Uključivanje deteta u proces pripreme obroka može poboljšati njegov interes i motivaciju da isproba nove namirnice.
Takođe, kreiranje opuštenog okruženja za obrok, bez stresa i pritiska, pomaže detetu da razvije zdrave navike. Raznovrsni i šareni obroci mogu učiniti hranu zanimljivijom, dok izbegavanje kažnjavanja ili nagrađivanja hranom doprinosi emocionalnom zdravlju u vezi sa hranom. Postavljanje jasnih pravila, kao što je redovan raspored obroka, takođe pomaže detetu da razvije zdrav odnos prema hrani.
Da li je bolje ukloniti sve distrakcije poput televizora tokom jela?
Da, uklanjanje svih distrakcija poput televizora tokom jela može biti vrlo korisno za decu.
Kada je obrok vreme za fokusiranje na hranu, dete ima priliku da bolje uživa u obroku, prepozna signale gladi i sitosti, i razvije zdrav odnos prema hrani. Televizija, ekrani i drugi izvori distrakcije mogu ometati pažnju, što može dovesti do nepravilnog jedenja, prejedanja ili smanjenog uživanja u hrani.
Stvaranjem mirnog i koncentrisanog okruženja za obrok, dete se može fokusirati na važno – na ukus, teksturu i zdravlje hrane, što pozitivno utiče na njegov odnos prema ishrani.