O međusobnim odnosima očeva i ćerki

Veoma je važno da tada ume da razgovara i da ne smatra ćerku nekakvim krhkim i nerazumljivim bićem, da učestvuje u njenom svakodnevnom životu, da zna za njena interesovanja, njene drugove i da makar ponekad ide na roditeljske sastanke.

Postoji rasprostranjeno mišljenje da odrastajući, ćerka bira muža koji liči na njenog oca. To je zaista tako ako su odnosi sa ocem bili dobri.

Ne mešati se!

- Advertisement -

Čini mi se da tata ne treba nekako posebno da pokušava da se prilagodi „ženskim“ interesovanjima, već je neophodno da se maksimalno trudi da učestvuje u životu ćerke. Naravno da on neće početi da se igra lutki sa njom. Ali je moguće, čak je i potrebno tražiti načine za zajedničku aktivnost – igre, stvaralaštvo, sport ili čitanje – koji bi bili zanimljivi i tati i ćerki. Veoma je važno da tada ume da razgovara i da ne smatra ćerku nekakvim krhkim i nerazumljivim bićem, da učestvuje u njenom svakodnevnom životu, da zna za njena interesovanja, njene drugove i da makar ponekad ide na roditeljske sastanke. Obično su mame uključenije u učenje, dok se očevi nekako distanciraju od toga – to, međutim, nije pravilno. Neophodno je da tata učestvuje u školskim aktivnostima, vodi ćerku na neku aktivnost, makar vikendom.

Pročitajte i: Kako da pomognete kćerci da izraste u mudru, saosećajnu i jaku ženu

Od nekog uzrasta, na primer, od pet godina jako je korisno tražiti svakodnevnu sjedinjavajuću aktivnost za tate i ćerke. Na primer, na početku otići na sport, a zatim u muzej ili u kafić, ili prosto prošetati. Odlično je ako tata nađe vreme da pročita nešto ćerki i onda zajedno pričaju o knjizi koju su čitali.

Tata može da pokaže nežnost, grleći malu ćerkicu, stavljajući je u krilo, ali kada devojčica počinje da odrasta, u predpubertetskom uzrastu, njemu se tada čini neugodnim da pokazuje „nežnost“ u odnosu na devojku koja stasava.

Opet je neophodno da se celomudrena roditeljska pažnja sačuva, da tata može da poljubi, zagrli, na neki način podrži svoju ćerku.

Emocionalna otvorenost i fizička dostupnost roditelja, spremnost na razgovor, interesovanje za probleme mogu da pomognu detetu u fazi odrastanja.

- Advertisement -

Autor: Ekaterina Burmistrova, pravoslavni ruski psiholog i majka desetoro dece

Prevod za PravoslavniRoditelj.org: Stanoje Stanković

Ruski izvor: Foma.ru

Pročitajte i: Stereotipi i vaspitanje: Roze-plavi svet

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img