Veoma je važno da tada ume da razgovara i da ne smatra ćerku nekakvim krhkim i nerazumljivim bićem, da učestvuje u njenom svakodnevnom životu, da zna za njena interesovanja, njene drugove i da makar ponekad ide na roditeljske sastanke.
Postoji rasprostranjeno mišljenje da odrastajući, ćerka bira muža koji liči na njenog oca. To je zaista tako ako su odnosi sa ocem bili dobri.
Ne mešati se!
Čini mi se da tata ne treba nekako posebno da pokušava da se prilagodi „ženskim“ interesovanjima, već je neophodno da se maksimalno trudi da učestvuje u životu ćerke. Naravno da on neće početi da se igra lutki sa njom. Ali je moguće, čak je i potrebno tražiti načine za zajedničku aktivnost – igre, stvaralaštvo, sport ili čitanje – koji bi bili zanimljivi i tati i ćerki. Veoma je važno da tada ume da razgovara i da ne smatra ćerku nekakvim krhkim i nerazumljivim bićem, da učestvuje u njenom svakodnevnom životu, da zna za njena interesovanja, njene drugove i da makar ponekad ide na roditeljske sastanke. Obično su mame uključenije u učenje, dok se očevi nekako distanciraju od toga – to, međutim, nije pravilno. Neophodno je da tata učestvuje u školskim aktivnostima, vodi ćerku na neku aktivnost, makar vikendom.
Pročitajte i: Kako da pomognete kćerci da izraste u mudru, saosećajnu i jaku ženu
Od nekog uzrasta, na primer, od pet godina jako je korisno tražiti svakodnevnu sjedinjavajuću aktivnost za tate i ćerke. Na primer, na početku otići na sport, a zatim u muzej ili u kafić, ili prosto prošetati. Odlično je ako tata nađe vreme da pročita nešto ćerki i onda zajedno pričaju o knjizi koju su čitali.
Tata može da pokaže nežnost, grleći malu ćerkicu, stavljajući je u krilo, ali kada devojčica počinje da odrasta, u predpubertetskom uzrastu, njemu se tada čini neugodnim da pokazuje „nežnost“ u odnosu na devojku koja stasava.
Opet je neophodno da se celomudrena roditeljska pažnja sačuva, da tata može da poljubi, zagrli, na neki način podrži svoju ćerku.
Emocionalna otvorenost i fizička dostupnost roditelja, spremnost na razgovor, interesovanje za probleme mogu da pomognu detetu u fazi odrastanja.
Autor: Ekaterina Burmistrova, pravoslavni ruski psiholog i majka desetoro dece
Prevod za PravoslavniRoditelj.org: Stanoje Stanković
Ruski izvor: Foma.ru
Pročitajte i: Stereotipi i vaspitanje: Roze-plavi svet
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
2 komentara