Svako veče čim sunce krene da zalazi, Rob Vulf počinje svoj večernji ritual. Dok se njegove dve ćerke igraju, polako prigušuje svetla u kući, sinhronizovano sa sumrakom koji pada i u trenutku kada napolju u gradu Reno u Nevadi konačno padne mrak, i njegova porodica je u krevetu. Obično legnu pre osam sati ali i veoma rano ustaju, sa suncem. Volf je pristalica paleo roditeljstva, i ubeđen je da je to pravi način, način na koji su odgajana deca davno pre civilizacije, ovakve kakva je danas, i bez električnog osvetljenja koje je poremetilo ritam spavanja.
U međuvremenu, u Bruklinu, u Njujorku, Eliza Štarkman i njena petogodišnja ćerka čitaju sutrašnji jelovnik na sajtu škole i dogovaraju se šta od toga smatraju jestivim a šta ne. Obe glasaju za meso i povrće, a ne žele žitarice i prerađenu hranu. Štarkman kaže da želi da njena ćerka jede hranu sličniju onoj koju su jeli ljudi pre postojanja fabrika za preradu hrane.
Ona i Volf pripadaju grupi roditelja koji praktikuju pravila paleo roditeljstva. „Ta struja smatra da ljudsko telo nije predviđeno za onu vrstu ishrane kojom se trenutno hrani veći deo zapadne civilizacije. Isto tako, smatraju da prateći moderne navike i načine odgajanja dece ne može da uslovi zdrav razvoj deteta. Deca bi bila mnogo zdravija, smatraju oni, kada bi smo ih gajili kao što su to radili ljudi pre 12.000 godina.”
Sve više knjiga i blogova propagira paleo dijete, prilagođavanje svojih ciklusa spavanja suncu, tetošenje beba čim se oglase, spavanje sa decom i nošenje beba uz sebe tokom celog dana.