Parentifikovano dete

Do parentifikacije deteta u porodičnim sistemima dolazi kada su jedan ili oba roditelja nezreli i nedostupni tako da najčešće najstarije dete preuzima ulogu onoga koji brine o porodici

Svi poznajemo neku „starmalu“ ili „starmalog“, decu koja su zrela za svoje godine i koja se ne ponašaju u skladu sa godinama koje imaju. Oni se brinu o mlađoj braći i sestrama, spremaju ih u školu, kupaju ih i oblače, kuvaju obroke za celu porodicu i veoma često postaju roditelji svojim roditeljima brinući se o njihovim potrebama. Ovu pojavu društvo odobrava diveći se roditeljima i detetu čak je ocenjujući kao društveno poželjnu.

Ovaj proces preuzimanja uloge i odgovornosti roditelja od strane dece nazivamo parentifikacija. Organizacija porodičnog sistema jasno definiše granice, uloge i odgovornosti članova sistema. U porodici sa jasno definisanim ulogama i granicama, roditelji rade i zarađuju za život obezbeđujući sigurnost članovima porodice dok deca rastu i idu u školu. Deci je omogućeno da se igraju i uživaju u detinjstvu tako da mogu odrasti u zdrave individue koji će preuzimati odgovornosti u skladu sa godinama koje dolaze.

- Advertisement -

Do parentifikacije deteta u porodičnim sistemima dolazi kada su jedan ili oba roditelja nezreli i nedostupni tako da najčešće najstarije dete preuzima ulogu onoga koji brine o porodici, njenom postojanju i sigurnosti. Ovaj proces parentifikacije deteta se često dešava u porodicama u kojima je prisutan alkoholizam ili drugi oblici zavisnosti.

Dete se brine o nefunkcionalnom roditelju, o njegovim potrebama i sigurnosti, krijući njegov problem od okoline.
Takođe, u slučajevima jednoroditeljskih porodica, u slučajevima razvoda, bolesti ili smrti jednog člana porodice, dete funkcionalno zamjenjuje jednog roditelja. Dete je upoznato sa finansijskim problemima, emocionalnim potrebama roditelja kao i njegovim osećanjima, preuzimajući ogroman teret na svoja mala leđa. Osjeća se prestravljeno slušajući stvari koje prevazilaze njegove sposobnosti da ih razume i shvati.

Posledice po parentifikovanu decu su veoma teške. Neki od njih, kada odrastu, ponavljaju isti proces sa svojom decom, očekujući od njih da nose isti teret kao i oni u detinjstvu. Detinjstvo parentifikovanog deteta je život usamljenosti bez prijatelja, vršnjaka i roditelja kojima bi se obratili za pomoć i smernice. Parentifikovana deca, kada odrastu, mogu birati partnere kojima nastavljaju da budu roditelji. Ova dinamika odnosa je veoma pogubna za partnerstvo zbog ogorčenosti i konflikata koji boje ovaj odnos.

Zato zapamtite:

  • Kada se „družite“ sa svojom decom, kada im se žalite na svoj odrasli život, kada demonstrirate svoju nesposobnost da se izborite sa svojim gubicima i porazima;
  • Kada popunjavate dečjim dušama praznine svoje usamljenosti, kada primoravate dete da pokriva vaše bolne navike;
  • Kada, tražite lojalnost i zahvalnost svog deteta u obliku pažnje ili saosećanja zbog „svega što ste učinili za njega“

➡️ znajte da time lišavate svoje dete, ne samo roditelja nego i njegovog sopstvenog života

Izvor: Genogram

spot_img

Najnovije

Šta je prekomerna stimulacija kod dece i kako to da sprečite

Prekomerna stimulacija je uobičajena kod male dece. Evo nekoliko saveta kako da pomognemo deci koja se suočavaju sa senzornim preopterećenjem i kako da to sprečimo.

Dan deteta 2025: Podsećanje na ono što je zaista važno

Povodom Dana deteta prisećamo se koliko su deca važna, koliko nas inspirišu i koliko nas trebaju. Uz podršku UNICEF-a i svetskih inicijativa, donosimo priču o pravima dece, o tome šta im je danas najpotrebnije i kako možemo obeležiti ovaj dan na najlepši način.

Važno je da detetu damo vreme, slobodu i poverenje

Nakon dve zbirke priča koje potpisuje kao autor i ilustrator, Zorana Popović napisala je svoju prvu slikovnicu. Mali krug objavljen je neposredno pre ovogodišnjeg Sajma knjiga, u izdanju Kreativnog centra.

20. novembar – simbol borbe za prava dece

20. novembar postaje simbol borbe za prava dece i podsećanje na važnost svakodnevne brige o njihovom blagostanju.

ZAŠTO SE TAKO LAKO „ZARAZIMO“ MRŽNJOM?

Ono što često previdimo jeste da mržnja ne počinje kao uverenje, već kao emocionalna zaraza — i da su naši psihološki mehanizmi savršeno „podešeni“ da je prihvate čak i onda kada ne razumemo povod.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img