Priče u prolazu: Baba Milena ubija aždaju

Okrugla, malena starica sa minivalom na glavi, priča mi o Nemcima i upalama pluća i kajmaku sa osmehom na licu. Onda odjednom shvatih da ni meni više nije tako loše...

Piše: Ivana Mićić, Mama zašto

Ovako je to bilo. Pile smo crno vino iz staklene flaše od litar na kojoj je pisalo “1KM”. Baba je donela stari otvarač za vino ali nam nije bio potreban jer je ovo bilo jedno od onih jednostavnih vina za otvaranje koje ljudi najčešće piju kada se stvari zakomplikuju. Nema plutanih zatvarača koji dodatno komplikuju celu stvar. Nema visokih, vinskih čaša koje zveckaju i sviraju skupocenost kristala od kojih su izlivene. Samo običan metalni zatvarač i preko njega nalepnica koja dodatno olakšava čovekovu napaćenu prirodu i teši ga sa tri lake reči “1 konvertibilna marka”. Ruke su joj bile suve, izborane i malene ali još uvek dovoljno vešte da u tri brza koraka otvori flašu i nalije vino do samog ruba starih čaša. Na mojoj čaši cveće a na njenoj Miki Maus bez jednog uveta.

- Advertisement -

Nakon jedne popijene i druge dosute čaše, rekla sam joj da sam sigurno skrenula sa puta, da sam loša majka, da se previše nerviram i nemam zavese u spavaćoj sobi. Rekla sam joj da se brinem što mi je dete stalno prehlađeno u vrtiću, da se nerviram jer ne spavam noćima, da vrlo retko pravim torte koje se peku i stoje stabilno u tanjiru kada se iseku. Rekla sam joj i da moram da promenim posao i napredujem u karijeri ali da ne mogu jer moram da rodim i drugo dete da mi prvo ne bi sedelo samo na zadnjem sedištu auta kada putujemo na more. Onda sam joj iznela nekoliko statističkih podataka vezanih za aditive i boje koje nam stavljaju u namirnice koje kupujemo u supermarketima i kako nemam ideju šta da spremam za doručak detetu. Požalila sam se, nije da nisam, i na muža i na prijateljice, jer je bio momenat pogodan za to. Onda sam napravila kratku pauzu da naspem obema po još malo vina a baba je tu moju tišinu iskoristila da mi ispriča nekoliko stvari.

Ispričala mi je baba da je sina koji je imao u tom momentu pet meseci nosila na konju sa upalom pluća preko snegom zavejane Romanije, ne bi li ga dovela do najbliže bolnice. Zatim je nadovezala upalu pluća na upalu ušiju koju su joj oba sina preležala nekoliko puta u podrumu kamene kuće u kojoj je živela sa dedom kada se udala. Naravno, kada je reč o kućama onda se moraju spomenuti i raznorazni neprijatelji koji su tokom raznih ratova napadali kuće u kojima je živela. Kada je stigla do neprijatelja, pomenula je i prijatelje, što žive, što mrtve i za kraj i dedu koga više nema. Rekla mi je da je nervirao i bio naporan i da je samu sebe nervirala i bila naporna kada nije bilo njega da je nervira. Rekla mi je i da ne zna ništa o aditivima ali da zna da nije bilo lako ni njoj sa hranom kada su joj deca bila mala. Kada nije imala dovoljno mleka morala je da prži brašno sa vodom a kada je bilo dovoljno mleka onda je morala da ga prokuvava i hladi i kiseli i odvaja kajmak od tečnog dela kako bi pravila svež namaz sinovima i mužu. Nakon što mi je objasnila tehnologiju pravljenja kajmaka, primetila je da joj je prazna čaša pa je dosula vina do onog dela na kome je nekada postojalo i drugo Mikijevo uvo.

Na starom radiju je išao red sevdalinki, red novokomponovanih folkera. Na stolu praznjikava flaša a iznad stola Sveti Đorđe sa aždajom i blaženim smeškom na licu. Na momenat sam se zapitala kako može da bude nasmejan u toj groznoj sceni a onda mi pogled pade sa „nebesa“ na stari kauč na kome je sedela baba. Okrugla, malena starica sa minivalom na glavi, priča mi o Nemcima i upalama pluća i kajmaku sa osmehom na licu. Onda odjednom shvatih da ni meni više nije tako loše kao što je bilo na početku flaše. Nikada i nije tako loše. Ni kada napadaju aditivi, ni kada vrebaju bronhitisi i Nemci pa ni onda kada nema zavesa a ni kuća u kojima bismo okačili zavese. Nije do aždaje, nikada nije ni bilo do aždaje, uvek je do onoga ko u nju gleda. Na radiju su najavili najnoviji Cecin hit, baba je ustala da preseče dedinom čakijom tabletu za srce na pola. Popila je polovinu roze bombonice a zatim dokrajčila vino iz čaše. Stale smo omamljene vinom na prozor i posmatrale prolaznike koji su se šetali ispred zgrade. U parku deca sa loptom a među njima i moj sin.

„Šta ću ja baba kada ne budem imala tebe i flašu vina a bude mi teško?“

„Kako šta ćeš? Prvo, ne ide se pred aždaju sa strahom u očima. Drugo, upamti, aždaja nikada nije ispred tebe, već u tebi!“

- Advertisement -

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Kako da dobijete posao ako nemate iskustva

U današnjem svetu, nepostojeće radno iskustvo ne znači nužno da ne možete da obezbedite posao tokom intervjua.

Neobične poštanske pošiljke kroz istoriju

Pošta je oduvek bila ključna za komunikaciju i trgovinu, ali postojali su i pojedinci koji su testirali njene granice na krajnje nesvakidašnje načine.

4 najvažnije greške koje svako dete treba da napravi – i morate da ga pustite

Naši roditeljski instinkti ponekada prave medveđu uslugu deci. U kojim situacijama klince treba pustiti da greše?

Sećanja Detelinaraca na Musu: Slatkiši i anegdote koje su mnogima obeležile detinjstvo

I sadašnje i nekadašnje Detelinarce veoma je pomerila vest da je preminuo čuveni Musa, koji je decenijama bio simbol ovog gradskog kvarta. Poželeli su da podele sećanja na svog divnog komšiju, koga su svi mnogo poštovali i voleli.

Mali: Vlada obezbedila dodatnih 12,01 milijardi dinara za visoko obrazovanje

Na današnjoj sednici, Vlada Srbije donela je rešenje kojim se obezbeđuje 12,01 milijardi dinara za visoko obrazovanje i studentski standard, saopštilo je Ministarstvo finansija.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img