– Zašto plačeš mama? – Zato što sam se rastužila. – Možda se nisi rastužila nego samo nisi znala da si išla kod Deda Mraza?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto
Jutros smo, u potrazi za jedinim ključem od kola, u dubini fioke naišli na čuveni sliku „plakanje u krilu Deda Mraza“. Takve slike, iz detinjstva, ima većina nas a i naše dece.
Brzinski sam spustila fotografiju na komodu i nastavila da kopam po fiokama u nadi da će se ključ uskoro pojaviti kako bih što pre stigla kod doktora i primila injekciju za bolno rame, sa kojim sam se probudila tog jutra, dan pred put koji sam mesecima planirala.
– Što ja plačem kod Deda Mraza? Jel nisam dobio poklon te godine?, upitao je začuđeno posmatrajući fotografiju.
– Dobio si ali nakon što su te fotografisali. U tom momentu još uvek nisi znao da te čeka poklon.
– Ali znao sam da sam kod Deda Mraza? Baš sam ćaknut!
– Znao si da si kod Deda Mraza ali nisi znao ko je on.
Analiza fotografije bi potrajala sigurno još sat vremena, kao i svaka druga „životna analiza“ sa njim, ali sam na prvi zvuk ključa koji je zvecnuo u dubini fioke, pojurila ka vratima i ostavila dete sa fotografijom u rucia iza leđa.
Tri sata nakon te scene i dva užasno dugačka sata provedena u čekaonici bolnice među ljudima koji su se opraštali od onih koje vole, uletela sam u stan sa suzama u očima misleći da su deca već otišla kod babe i dede i da mogu na miru da se isplačem, bez bojazni da ću ih uznermiti.
Ipak, na vratima me je sačekao on. U ruci mu preduboke zimske cipele koje još uvek ne ume sam da obuče a u jednoj od cipela savijena fotografija uplakanog dečaka u krilu Deda Mraza.
– Zašto plačeš mama?
– Zato što sam se rastužila.
– Možda se nisi rastužila nego samo nisi znala da si išla kod Deda Mraza?
– Kakvog Deda Mraza? – promrmljala sam sebi u bradu dok sam teškom mukom svlačila zimski kaput sa bolnog ramena.
– Pa možda i ti kao i ja plačeš bez razloga. Možda ima razloga ali jednog dana ćeš kao i ja shvatiti da si ustvari bila kod Deda Mraza i da si plakala bezveze jer te je sve vreme čekao paketić a ti to nisi znala.
Ako mi ne veruješ, pogledaj ovu moju sliku.
Ipak ti to kažem ja, ja sam plakao u krilu Deda Mraza.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.