spot_img
spot_img

Priče u prolazu: U krilu Deda Mraza

- Zašto plačeš mama? - Zato što sam se rastužila. - Možda se nisi rastužila nego samo nisi znala da si išla kod Deda Mraza?

Piše: Ivana Mićić, Mama zašto

Jutros smo, u potrazi za jedinim ključem od kola, u dubini fioke naišli na čuveni sliku „plakanje u krilu Deda Mraza“. Takve slike, iz detinjstva, ima većina nas a i naše dece.

- Advertisement -

Brzinski sam spustila fotografiju na komodu i nastavila da kopam po fiokama u nadi da će se ključ uskoro pojaviti kako bih što pre stigla kod doktora i primila injekciju za bolno rame, sa kojim sam se probudila tog jutra, dan pred put koji sam mesecima planirala.

–        Što ja plačem kod Deda Mraza? Jel nisam dobio poklon te godine?, upitao je začuđeno posmatrajući fotografiju.

–        Dobio si ali nakon što su te fotografisali. U tom momentu još uvek nisi znao da te čeka poklon.

–        Ali znao sam da sam kod Deda Mraza? Baš sam ćaknut!

–        Znao si da si kod Deda Mraza ali nisi znao ko je on.

Analiza fotografije bi potrajala sigurno još sat vremena, kao i svaka druga „životna analiza“ sa njim, ali sam na prvi zvuk ključa koji je zvecnuo u dubini fioke, pojurila ka vratima i ostavila dete sa fotografijom u rucia iza leđa.

- Advertisement -

Tri sata nakon te scene i dva užasno dugačka sata provedena u čekaonici bolnice među ljudima koji su se opraštali od onih koje vole, uletela sam u stan sa suzama u očima misleći da su deca već otišla kod babe i dede i da mogu na miru da se isplačem, bez bojazni da ću ih uznermiti.

Ipak, na vratima me je sačekao on. U ruci mu preduboke zimske cipele koje još uvek ne ume sam da obuče a u jednoj od cipela savijena fotografija uplakanog dečaka u krilu Deda Mraza.

–        Zašto plačeš mama?

–        Zato što sam se rastužila.

–        Možda se nisi rastužila nego samo nisi znala da si išla kod Deda Mraza?

–        Kakvog Deda Mraza? – promrmljala sam sebi u bradu dok sam teškom mukom svlačila zimski kaput sa bolnog ramena.

- Advertisement -

–        Pa možda i ti kao i ja plačeš bez razloga. Možda ima razloga ali jednog dana ćeš kao i ja shvatiti da si ustvari bila kod Deda Mraza i da si plakala bezveze jer te je sve vreme čekao paketić a ti to nisi znala.

Ako mi ne veruješ, pogledaj ovu moju sliku.

Ipak ti to kažem ja, ja sam plakao u krilu Deda Mraza.

Izvor: Detinjarije.com

spot_img
spot_img

Najnovije

Od Asteka do današnjih dana: Fascinantna priča o čokoladi

Toliko je omiljena poslastica da čokolada ima više od jednog dana u godini kada se zvanično slavi i obeležava njen ukus, značaj i tradicija

„Ali on ne želi!“ – kada dete bira, a kada odlučuje roditelj?

"U sigurnom odnosu sa nama dete treba postepeno da nauči da može da podnese frustraciju i neprijatnost i da neprijatno osećanje samo po sebi nije znak da nešto mora odmah da se promeni" - piše Nataša Drageljević, vaspitačica i direktorica PU "Mala škola" u Sremskoj Kamenici

Kad dijabetes uđe u pubertet: Događaj posvećen roditeljima dece sa dijabetesom tipa 1

Cilj događaja je da roditeljima pruži pouzdane informacije, praktične smernice i prostor za međusobno povezivanje i razmenu iskustava o pitanjima koja su važna upravo njihovoj porodici.

Dete je počelo da zamuckuje: Kada je u pitanju razvojna faza, a kada početak mucanja?

Povremene teškoće u održavanju tečnog govora veoma su česte u predškolskom uzrastu, naročito između druge i pete godine.

Šta pitati dete umesto „Kako je bilo u školi?“

Razgovor o školi ne bi trebalo da služi samo proveravanju ocena, domaćih zadataka i ponašanja. Njegov pravi cilj jeste da razumemo kako se dete oseća u svetu u kojem provodi veliki deo dana.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img