– Znate, naše majke su kao jesen. Onda kada venu i odlaze baš tada nam najviše plodova ostave za sobom.
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto
Gospođa Ljubica nikada nije koristila dasku za peglanje. Verovala je da će onog momenta kada uzme dasku u svoje ruke postati najobičnija dosadna domaćica. Bila je domaćica ali htela je da bude drugačija od drugih. Stas nije imala a ni naročito zanimljivog muža pa je nekim nejasnim sticajem okolnosti shvatila da će daska za peglanje biti ono što će je obeležiti za života.
Godinama se mučila peglajući mužu košulje na stolovima, stolicama i kuhinjskim elementima ali je uprkos velikoj muci ostala dosledna ideji da neće biti obična domaćica koja se preznojava iznad daske najveći deo svog dana.
Gospođa Dragica, njena majka, najveći deo svog života provela je iznad zelene daske koja je predstavljala jedan od najvažnijih komada nameštaja u starom saloncu u kome su živeli. Na dasci su se ispijale kafe sa komšinicama, proveravali džepovi pripitom mužu u kasnim noćnim satima, radili domaći zadaci sa decom ali i ronile gorke suze zbog svega što je umesto daske moglo stajati u tom ćošku dnevnog boravka i života.
Ipak, čak i u najtežim momentima, hrabrile su je porcelanske šoljice za kafu u staklenoj vitirini koje nikada nije koristila jer nije želela da bude kao druge očajne domaćice iz komšiluka koje pridaju više značaja porcelanu nego razgovoru koji se vodi uz kafu.
Danas u Ulici Kneza Miloša nema ni Ljubice ni Dragice. Na prozoru stoji Ljubičin sin Mirko i posmatra radnike koji iznose nameštaj i kutije sa šoljicama za kafu.
– Moja žena bi ubila za ovakav porcelan! Sreća pa ga nikad neće dobiti dok je mene i moje plate. Hoćete prodati sve ovo gosn Mirko?
– Videću… Previše je toga ostalo. Ni sam ne znam odakle bih počeo sa svim ovim ženskim sitnicama.
Na trenutak zastade i zagleda se u staru visoku krošnju koja se polako sušila na ledenom jesenjem suncu.
– Znate, naše majke su kao jesen. Onda kada venu i odlaze baš tada nam najviše plodova ostave za sobom. Odlazak deluje kao veliki kraj a zapravo, čini mi se, tek počinju da pristižu pravi plodovi s jeseni. Tek sada stvarno vidim sve ono što je ona bila i što je trebala svojim bivanjem mene naučiti. Tek sada berem plodove njenog života.
– Lako je vama sa puno para filozofirati gosn Mirko. Valja zaraditi dnevnicu. Odoh po još kutija gore.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.