Kod svakog problema postoje izuzeci od pravila
Brajan Kejd je, recimo, naveo slučaj majke koja nije mogla da kontroliše svoju decu. Postavio joj je sledeće pitanje izuzetka od pravila: „Šta je bilo drugačije nego obično u poslednjoj prilici kada su vas deca poslušala? U kakvim okolnostima se ona, po vašem mišljenju, bolje ponašaju?“
MAJKA (posle male pauze): „Mislim da se bolje ponašaju onda kada shvate da su preterala.“
KEJD: „Po čemu to zaključujete?“
MAJKA: „Da znate da je to čudno. Mislim da se to dešava onda kad prestanem da vičem i grdim i progovorim vrlo mirnim glasom… a mislim da to mogu da uradim kad se osećam manje izmaltretirano i shvatim da sam nešto uspešno uradila umesto da celog dana brinem o tome kako ću nešto uraditi. Obično se izbezumim kad shvatim da nisam u stanju da obavim sav planirani kućni posao.“
„Terapeuti usmereni na rešenje problema smatraju da kod svakog problema postoje izuzeci od pravila i da ih, kada se uoče, treba pažijivo analizirati, kao kad analiziramo snimak neke igre sportske utakmice.“
Keld ju je onda upitao šta deca mogu posebno da uoče na njoj tih mirnijih dana.
MAJKA: „Mislim da im ja tada delujem smirenije.“
KEJD: „I šta još?“
MAJKA: „Pa, valjda im se čini da sam raspoloženija i više im se osmehujem.“
Terapeuti usmereni na rešenje problema smatraju da kod svakog problema postoje izuzeci od pravila i da ih, kada se uoče, treba pažijivo analizirati, kao kad analiziramo snimak neke igre sportske utakmice.
Hajde da ponovo razmotrimo situaciju u kojoj vam je sve išlo dobro. Šta se tada dešavalo? Kako ste se ponašali? Da li ste se osmehivali? Da ste se gledali u oči? Takve analize mogu ukazati direktno na rešenje koje će, po definiciji, biti primenjivo. Najzad, ono se već jednom pokazalo kao dobro.