Kad bolje razmislite, nije toliko strašno, zar ne? Sve ste to i sami radili kao deca.
Granice postoje, pronađite ih u saradnji sa detetom
Odrasli često pretpostavljaju da dete neće razumeti to što imaju da mu kažu, pa ili od toga u startu odustanu, ili izbegavaju da daju brojna objašnjenja i odgovore. Zato je ključni savet ovde: pričati sa detetom kao da sve razume. Na taj način dete dobija na važnosti, oseća se sigurno i uvaženo. Recimo, ako se u kući desila nezgoda poput kvara ili nestanka struje ili su pak, svi užurbani i sudaraju se u kući zbog nečega što treba hitno obaviti, nije lako izaći pred dete u ovakvim trenucima. Ipak, postoji nekoliko razloga zbog kojih detetu treba komentarisati aktuelna dešavanja. Pokušajte da sledite neki od predloga:
- Ispričajte kako vi posmatrate datu situaciju, objasnite šta se dešava i razrešite bar za trenutak konfuziju koju dete stvara ukoliko mu se niko po tom pitanju ne obrati. Uključivanje ovog tipa doprinosi detetovom samopouzdanju: dete je deo grupe koja komunicira.
- Pričajte deci dok obavljate svakodnevne poslove. Obrazlažite kako se popravlja ili pravi nešto, kako se koriste predmeti oko vas i šta treba činiti u okolnostima koje mogu da nastupe. To je korisno iz više razloga: razvija se razumevanje uzročno-posledičnih veza, proširuje rečnik i usvaja aktivno slušanje kao bitan aspekt komunikacije. Pritom, odvija se proces učenja o sebi i svetu.
- Odgovarajte na dečija pitanja. To je od neprocenjivog značaja. Dečija pitanja nisu glupa ni besmislena i ne postavljaju se sa ciljem da dovedu roditelja do iznemoglosti i frustracije. Deca nemaju takve namere, samo žele da saznaju zašto tramvaj tako funkcioniše, zašto ljudi trepću i kako to da se bara zaledila. Imajte strpljenja, vredi.
- Razgovarajte i sa bebama. Koliko god da je dete malo, pričajte kao da razume svaku reč. Ljudski glas je neophodan već u prvim danima jer bebe vrlo rano stvaraju vezu između glasa i lica, glasa i koraka osobe i na taj način stvaraju prve sisteme prepoznavanja.
Iako je potpuno razumljivo da vam nije uvek do razgovora, odgovaranja na stotine dečijih pitanja i ponovnog pričanja priča sa izmišljenim likovima, činite to koliko god možete. Važno je. Veoma je važno. Pored svega iznetog, a u skladu sa viđenjem jedne majke da „dete ne treba da se muči pri oblačenju i pakovanju za vrtić kad su već roditelji tu da priskoče u pomoć“, nije na odmet istaći još jedan savet. Stručnjaci ponavljaju da je jedno pružiti detetu pomoć, a sasvim drugo izvršavati radnje umesto deteta. Zato treba podvući:
- Pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti deca treba da se osamostale. U tome će uspeti jedino ako i date šansu da se u tome oprobaju. To se neće desiti ako činite radnje umesto njih.
- U igri pružite pomoć i podršku onoliko koliko dete traži. Ne dodajte igračke, ne namećite tok igre i ne organizujte redosled igara. Detetova pažnja i rezonovanje će postepeno bivati na višem nivou ukoliko to radi samostalno.
- Tokom kreiranja i izrade nekog produkta dete je u prvom planu, ne roditelj. Izuzetno je važno da dete vidi i doživi šta je napravilo, da to komentariše i da se pohvali. Ostavljanjem mogućnosti za inicijativu, činite da dete da bude ponosno na sebe.
- U situacijama kada dete traži pomoć, budite malo i obazrivi. Nemojte je pružati uvek, već procenite da li je ono što dete zahteva u skladu sa njegovim sposobnostima, uzrastom i prethodnim iskustvom. Ponekad je lakše i brže uraditi nešto umesto deteta (baš kada su u pitanju hranjenje, samoposluživanje, higijena tela i prostora), ali ulog će se višestruko isplatiti.
Od edukacije do bezbrižnosti
Ovo su samo neke od grešaka roditelja, kao i mogući načini delovanja i preporuke za potencijalno prevazilaženje. Opisane slikovite situacije su važne zbog kritičkog sagledavanja sopstvenih strategija u vaspitavanju, kao i zbog pronalaženja zabluda čije rasvetljavanje pomaže da se u narednoj, sličnoj ili čak istoj, situaciji reaguje efikasnije. Sa druge strane, važne su i da bi se omogućilo pronalaženje potvrde za svoje ispravne postupke sprovedene sa decom. Podučavati roditelje na ovaj način je od izuzetnog značaja i ponekad je jedini put kako bi se ostvario zajednički cilj, a to je razvoj deteta na svim nivoima.
Piše: Tamara Kostić
Izvor: NTC učenje
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.