Ukoliko roditelji popuštaju detetu, ono će uvek reagovati izlivima besa kako bi nametnulo svoju volju. Ukoliko se roditelji drže svog stava, dete će se sve ređe inatiti.
Šta bi roditelji trebalo da učine da bi se oslobodili određenih pravila, pogrešnog stava i loših saveta? Kako će roditelji uspeti da se usredsrede na razvojni stadijum svog deteta i njegove individualne potrebe? Roditelji moraju da budu obavešteni o toku dečjeg razvoja, da shvate da je svako dete posebno, da ga pažljivo posmatraju i reaguju u skladu s njegovim ponašanjem. Roditelji koji su svesni da je potreba za snom različita od deteta do deteta neće se razočarati zbog neostvarenih očekivanja. Takvi roditelji obraćaju pažnju na to koliko je sati sna potrebno njihovom detetu. Ukoliko je detetu potrebno manje od deset sati sna, roditelji će se prilagođavati njegovim potrebama.
Koje osobine deteta su urođene a koje osobine su rezultat njegovog vaspitanja? Da li je određeno ponašanje deteta posledica genetske predispozicije ili odnosa koji gradimo s njim? Ova pitanja roditelji najčešće postavljaju sebi onda kada dete postane neposlušno, zbog čega sumnjaju u svoje
vaspitne sposobnosti.
Roditelji pribegavaju različitim vaspitnim metodama, smatrajući da na vaspitanje deteta najviše utiču genetska predispozicija i vaspitni stil njihovih roditelja u detinjstvu. Oni koji su pobornici mišljenja da su sve osobine i sposobnosti deteta urođene, postaju fatalisti. Takvi roditelji smatraju da je priroda kriva za sve i postaju statisti u vaspitanju svoje dece. Nasuprot tome, roditelji koji smatraju da na razvoj i ponašanje deteta najviše utiče okruženje u kojem živi, snosiće veliku odgovornost. Dete je tako proizvod njihovog vaspitanja. Međutim, većina roditelja polazi od toga da na razvoj deteta podjednako utiču i genetska predispozicija i okruženje u kojem dete raste. Ali kako genetska predispozicija i okruženje deteta utiču na dečje vaspitanje?
Genetska predispozicija deteta i okruženje u kojem raste dopunjuju jedno drugo. Genetski materijal koji dete nasleđuje od oca i majke određuje njegov razvojni put, njegove fizičke osobine i osobine ličnosti. Određene fizičke karakteristike, poput visine, boje očiju, kao i motorička sposobnost i sposobnost govora, takođe su nešto što deca nasleđuju od svojih predaka. Genetski materijal jeste osnova od koje nastaje novo ljudsko biće, ali na njegov razvoj utiče najbliže okruženje, pre svega roditelji.
I pored tih činjenica, roditelji ne mogu da odgonetnu zašto je njihov trogodišnji sin iznenada postao agresivan. Oni žele da razumeju ponašanje svoga sina kako bi mu pomogli na pravi način i kako bi s njim izgradili kvalitetan odnos. Zato postavljaju sebi sledeća pitanja: Zašto moj sin ima iznenadne izlive besa? Šta možemo da učinimo kako bismo ga umirili? Kako bi trebalo da se ponašamo prema njemu?
“Koliko često će dete reagovati osećanjem besa na određenu situaciju umnogome zavisi od toga kako se roditelji ophode prema njemu.”
Mlađa deca najčešće reaguju prkosom na frustracije. Naime, čudno bi bilo kada se dete ne bi inatilo. Koliko će se dete inatiti i na koji način će to ispoljavati, zavisi od njegovog temperamenta. Kao što odrasli različito reaguju na neprijatnu vest, tako postoje i deca koja ispunjavaju zahtev roditelja i odlaze u krevet protiv svoje volje, dok druga reaguju na naredbu izlivima besa. Na takve temperamentne ispade ne mogu da se naviknu ni najtrpeljiviji roditelji. Koliko često će dete reagovati osećanjem besa na određenu situaciju umnogome zavisi od toga kako se roditelji ophode prema njemu.
Ukoliko roditelji popuštaju detetu, ono će uvek reagovati izlivima besa kako bi nametnulo svoju volju. Ukoliko se roditelji drže svog stava, dete će se sve ređe inatiti. Roditelji ne mogu da promene temperament svog deteta, ali mogu da utiču na njegovo ponašanje.
U svakoj razvojnoj fazi dete stiče određene sposobnosti i osobine. Kako će se dete ponašati tokom razvoja, zavisi od odnosa koji ono gradi s roditeljima i ostalim bliskim osobama u okruženju.
Razvoj i vaspitanje deteta u prve četiri godine života
„Ova knjiga je klasik iz oblasti vaspitanja i trebalo bi da se nalazu u biblioteci svake porodice!“ Frankfurter Allgemeine Zeitung
Svako dete je posebno.
Profesor pedijatrije Remo H. Largo već je nekoliko decenija posvećen istraživanju razvoja dece. Knjiga koju držite u rukama postala je pravi klasik iz ove oblasti. Autor se ne usredsređuje na ono što bi trebalo da predstavlja idealan razvoj deteta, niti na opšte vaspitne principe, već posmatra dete onakvim kakvo ono zaista jeste i ističe jedinstvenost svakog deteta. Cilj pedijatra jeste da roditeljima objasni značaj biološke predispozicije u razvoju deteta i probudi interesovanje za različita dečja ponašanja. Nežne godine svetski je bestseler i dragoceni priručnik za roditelje koji žele da saznaju nešto više o svim razvojnim stadijumima deteta.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.