Ljubivoje Ršumović o nastavku „Fora i fazona”, ljubavi prema mališanima, dnevničkim zapisima: Rukovodio sam se mišlju Duška Radovića da su deca mali ljudi u odelu deteta
Foto Igor Marinković, Novosti.rs
Ršum je oduvek branio teoriju da su deca narod poseban i nikada nije prestao da veruje da su ukras sveta. A da li je razmazio svojih troje? Ili tek to čini sa četvoro unučića?
– Mnogo sam radio i odsustvovao od kuće dok su moja deca odrastala, pa su ona više mamina. Ali, generalno mislim da mališane treba malo razmaziti. Ne treba biti strog i rigidan roditelj, nego ih treba razumeti. I kada su nestašna i kada su plaha, treba ih pustiti da naprave neku štetu i da potroše snagu. To je dečje. Razgovarajte sa njima još dok su u stomaku. Verujte mi, sve će vas razumeti – kaže ovaj otac i deda, ne krijući da je ponosan na ono što njegov sin Vuk Ršumović trenutno postiže u svetu filma i televizije.
Ršumovo mesto boravka je – slobodna teritorija. Na tridesetak kilometara od Beograda, izgradio je svoj svet. Tu, među vevericama, paucima, sovama i mravima, napisao je knjige „Vidovite priče” i „Vid iz Talambasa”, a do Nove godine završiće i treću. Tu se, u olovci, svakog dana rađaju njegovi dnevnički zapisi u koje beleži misli, događaje, osećanja. Pokušava da shvati šta čvorci misle o ljudima ili, dok ispija kafu, „prisluškuje” cvrkute slavuja. Zanima ga o čemu razgovaraju, pa kada uspe da razotkrije, zapiše.
– Uglavnom su to ljubavni dijalozi. Jer ljubav vlada svetom, ona je imperativ postojanja, ali mi to uporno ignorišemo. Ona nam postaje sve sporednija stvar, jer dopuštamo da vlada novac. A gde je on, tu je i oružje. Pogledajte šta se dešava oko nas. Osećam užasan strah zbog aktuelnih svetskih nemira i siguran sam da to ne može na dobro da izađe. Problem je što olako zaboravljamo stvari i idemo dalje. Pa mi smo i bombardovanje 1999. godine zaboravili – opominje nenametljivo sagovornik „TV novosti”.
NI OPTIMISTA NI PESIMISTA
Kao neko ko je imao iskustva u upravljanju teatrom, s obzirom na to da ste bili direktor „Boška Buhe” i da ste sada u upravnom odboru, jeste li optimista da će se stvari u srpskoj kulturi popraviti?
– Nemam ja više vremena da budem ni optimista ni pesimista. Ali istina je da nas je u kulturi stigla ona kletva „Dabogda imao, pa nemao”. Nikada nismo imali previše, ali ovo su sada zaista mrvice.
Izvor: Novosti
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: STVARAOCI ZA DECU
Na današnji dan Hans Kristijan Andersen objavio prvu knjigu bajki
DANSKI pisac Hans Kristijan Andersen (1805‒1875) jedan je od najpoznatijih pisaca bajki svih vremena. Njegove priče prevedene su na više od 125 jezika, a među najpoznatijima su "Carevo novo odelo",...
“Deci su potrebne realne bajke”: Na današnji dan je rođena Astrid Lindgren
„Dete se rađa ni loše, ni dobro. Ko određuje, da li će ono biti otvoreno i dobro ili bezosećajni, nasilni usamljeni vuk? To smo mi, njegovi roditelji - ljudi koji...
Biljana Mihajlović, ilustratorka: “Neizmerna je sreća raditi ono što voliš”
Kako si počela da se baviš ilustracijom? Crtam oduvek. Od 2014. godine sam radila za inostrano tržiste preko različitih platformi, ali pravim početkom smatram svoj rad u dečijem časopisu „Hajmo...
Ljubivoje Ršumović: Sve se formira u detinjstvu, najčešće naši vlastodršci to ne razumeju
Pesnik, pozorišni i televizijski autor za decu Ljubivoje Ršumović za Tanjug ističe da u današnje surovo vreme u kome se dešavaju mnoge zastrašujuće situacije, roditelji uvek moraju da budu ikona...
Nema komentara.