Kuvanje je čitav jedan univerzum čulnih iskustava, svet prepun tajni i iznenađenja. Ono je raj za decu. Baviti se hranom i njenom pripremom znači otkrivati svet. A deca to najviše vole. Kuvajte za vašu decu i s vašom decom, i budite protiv onog uvek istog ukusa industrijskih namirnica.
Kuvajte za vašu decu i s vašom decom, i budite protiv onog uvek istog ukusa industrijskih namirnica. Naravno, ponekad nemate dovoljno vremena, naročito ga je premalo da biste sami pripremili obrok. Posebni gotovi proizvodi su odmah tu, pri ruci, jelo bude začas gotovo, ali takvi obroci su manje vredni od jela koje sami pravite. Naravno, možete pomalo i da se „ogrešite“, ne biste li pojačali kontrast! Njoki od krompira sami po sebi nisu loši, jedino su loše pripremljeni, u odvratnoj masnoći, ali su zato vrlo ukusni, sve s kečapom i masnim majonezom. Tu i tamo, nema šta da se zameri. Samo ne treba često ići na izlete u kulinarski parter.
“Proizvođači takozvanih proizvoda za decu na svojim etiketama često nude obećanja koja ne mogu da izdrže ozbiljniju proveru.”
Hranljiva vrednost industrijski zgotovljene takozvane dečje hrane, u poređenju sa svežom zdravom dečjom hranom, zapravo je bedna. Deci ne trebaju „ekstra“ kobasice. Gotova hrana je za njih potpuno suvišna. Čak bismo mogli da je smatramo atakom na kulturu ishrane. Takva hrana deci rano sugeriše da se do nje dolazi bez truda. Uvek, brzo i trenutno. Idiot je ko to hoće da ukine. Onaj ko na to već ranije navikne ostaće i kasnije veran takvim proizvodima. Dečji mozak će se razvijati prema uputstvima nekog jedinstvenog industrijskog ukusa.
Prehrambena industrija je ključna industrija. To je u Nemačkoj, po veličini, četvrta industrijska grana. Niko ne očekuje da jedna tako moćna grana proizvodnje radi iz ljubavi prema bližnjem. Proizvodnja i distribucija hrane je unosan posao. Obrt u ovoj branši iznosio je 2008. približno 155 milijardi evra. To je šest procenata industrijskog bruto proizvoda. U 6.000 pogona prehrambene industrije zaposleno je više od 500.000 ljudi. Reč je o borbi za uticaj na potrošače. A upravo su deca tržište koje raste. Ona, naravno, da bi bila velika i jaka, moraju da jedu. U dnevnim boravcima svakodnevno se hrani 2,6 miliona dece. Širom Nemačke ima 25.000 većih dečjih dnevnih boravaka i vrtića.
Savezno ministarstvo za potrošače je 2009. donelo smernice za ishranu dece u dnevnom boravku. Odmah na početku nadležno ministarstvo kaže: „Pravilne navike u ishrani i kretanju stečene u detinjstvu doprinose dobrom zdravstvenom stanju tokom celog života.“ Bolje ne može da se sroči. Samo se postavlja pitanje šta je to „pravilan“ odnos prema hrani? Ovde, što se podrazumeva, svoje ideje o tome već ima vodeće udruženje proizvođača hrane. Pa ih je, naravno, već ugradilo u smernice. Sledeće saopštenje za štampu pruža mali uvid u natezanje oko ukusa naše dece, koji je još u fazi klijanja.
“Mnogi roditelji podležu sadržini reklama i svoju decu hrane proizvodima za decu pretpostavljajući da se tako najbolje staraju o njima. A to je velika zabluda.”
Proizvođači takozvanih proizvoda za decu na svojim etiketama često nude obećanja koja ne mogu da izdrže ozbiljniju proveru. Pomoću neke mešavine imitacija, aroma i šarenih laža, delovi prehrambene industrije hoće našu decu da uvuku u svet lažnih ukusa. Vredne sirovine i sveži dodaci su skupi. Industrijski obrađena hrana, takozvani polugotovi proizvodi, pravi se od jeftinih sirovina kojima se potom dodaju pojačivači arome i ukusa, što snižava troškove proizvodnje. Rezultat je masovni proizvod. Udeo industrije aroma u ukupnom prometu prehrambene industrije, od nekih deset milijardi evra, iznosi oko sedam procenata. Aromatične materije simuliraju prirodni ukus pravog voća ili drugih sastojaka hrane. Kada na čaši jogurta sa slikom okrugle crvene jagode vidite reklamu „s prirodnom aromom jagode“, prilikom kupovine morate imati na umu da ovo „prirodnom“ ne mora da znači da ukus potiče od arome jagode. Prirodne arome se industrijski prave od osnovnih prirodnih materija. Tako ukus jagode iz čaše jogurta sa sličicama jagoda može da se proizvede bez ploda jagode, iz otpadaka drveta. Drvo je prirodna sirovina, i tako je sve sasvim legalno. Jedino dete nije ništa primetilo – ono vidi sličicu, oseća ukus i postaje novi fan dečjeg jogurta bez voća. Po pravilu, arome se dodaju u velikim dozama. Te koncentracije mogu da dostignu petostruku vrednost prirodne koncentracije. Predoziranje često dovodi do toga da deci bude zlo posle jedenja takvih životnih namirnica. Ali ovde nećemo dalje zalaziti u neiscrpnu „maštovitost“ prehrambene industrije. O tome imate brojne informacije u knjigama i na internetu.
Ne dajte da vas obeshrabre. Napravite sebi svoju sliku. Dobro ispitajte etiketu. Ako je nekada iz nužde potrebno da uzmete gotovu hranu, pokušajte na nađete proizvod koji nema više od pet dodataka. Onda ste na sigurnijem terenu. Mnogo sreće u traganju! Vi određujete šta jedu vaša deca. Posledice nezdrave ishrane snosićete vaša deca i vi.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURA ISHRANE
Prijavite se za novi besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, podstičemo...
Prijavite se za besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem - Lepim Brkom, podstičemo...
Kako smo u našoj kući rešili problem probirljivosti u jelu
Piše: Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut Pre nego što sam dobila decu, naravno, imala sam samopouzdanje i roditeljsko umeće i mudrost jer sam kao psiholog i kao neko ko...
Dr Perišić: Pileća džigerica zdrava za decu, ostale pune teških metala
Pojedini nutricionisti pileću džigericu nazivaju čak i otrovom zbog visokog sadržaj holesterola i masti, dok oni starijeg kova tvrde da je odlična za krvnu sliku i da je treba davati...
Nema komentara.