Je li bilo teško naučiti kako “uhvatiti” hranu?
– Pa morao sam da naučim. Na primer, ako želite da uhvatite ovcu, morate znati kako se približiti stadu, morate se šunjati. Takođe, morate obratiti pažnju da se krećete uz vetar kako životinje ne bi osetile vaš miris. Naravno, uvek smo birali da to ne bude neka životinja koja je trudna i nosi mladunče.
Na putovanju su nailazili na mnoge prepreke i nevolje. Bili su tu cunamiji, razni uragani, nasukavanje, oštećenje jedrenjaka, ali su sve to uspeli da prevaziđu. Najveće nevreme zadesilo ih je u Biskajskom zalivu.
– E to je bilo stvarno strašno. Nevreme je trajalo punih 14 dana. Sećamo se da je jedan dnevni list u La Korunji pisao da smo nestali i da nas je nevreme odnelo. Međutim, kado smo se vratili i uplovili u Špansku luku svi su bili iznenađeni našim povratkom. Tada su svi mediji pisali da smo se vratili živi i zdravi. I kada se tako nešto desi, ljudi odmah daju svoje brodove u oglas na prodaju, jer ne žele da im se više bilo šta slično ponovi. Ne i mi, mi nismo želeli da odustanemo od naše avanture i da nas to nevreme poremeti. Nastavili smo dalje – priča Jelena.
Pisali su putopise sa svog putovanja i života na moru, a objavljivala ih je “Ilustrovana politika”. Dobijali su razna pisma čitalaca.
– Posle gore pomenutog nevremena javila se jedna čitateljka, majka, koja je uputila redakciji pismo prekora za nas. Napisala je da je ona sa svojim suprugom i sinčićem plovila Dunavom, da ih je zadesilo nevreme i da je bilo strašno. Nije joj bilo jasno kako mi izlažemo našu decu jakim nevremenima i opasnostima koji se dešavaju na okeanima. Proglasili su nas za neodgovorne roditelje – dodaje Jelena.
Ako je ikako moguće izdvojiti mesto koje je na vas ostavilo poseban utisak, koje bi to mesto bilo?
– To je nemoguće, a i malo je nezahvalno. Ali, evo, na primer ostrvo Galapagos je ostavilo veoma lep utisak na nas. U to vreme ostrvo nije bilo turistički popularno kao danas i bilo je manje gužve. Tamo smo upoznali divne ljude iz Francuske koji su plovili sa svojim sinom koji je bio Vanjinih godina. Sa tim ljudima smo i danas u kontaktu i družimo se.
Koje ste različite kulture upoznali za života na moru, neka plemena možda?
– U to vreme nije bilo svuda aerodroma kao sada, tako da je svako uplovljavanje broda ili jedrenjaka u neku luku ili neki zaliv bio prava atrakcija za lokalno stanovništvo. Tu čovek vrlo lako shvati da je gostoprimstvo jedna od najraširenijih osobina ljudi na svetu. Manje-više vas svi prihvataju i svi hoće da vam pomognu pod uslovom da niste neki turista savremenog tipa nego da ste neko ko dolazi svojim brodom tj. svojom kućom kod njih. Kada se jednom “Kli-kli” nasukao na ostrvu Upolu u arhipelagu Samoa, celo selo je došlo da vidi o čemu se radi. Svi su nam pomogli da izvučemo brod i posle toga su pravili svetkovinu u našu čast. To nam je jedna od najlepših uspomena da druženje – priča Srboljub.
Kakva prica!