Sada ću možda reći nešto što će većinu roditelja razljutiti, ali najvažniji razlog što svoju djecu ne tjeram da me slušaju bez pogovora jeste taj što je vrlo lako naučiti nekog da sluša, ali ako ih tome naučim, onda će uvijek nekog slušati, a to ne želim.
Pravila
Slab sam sa pravilima. Trudimo se kao roditelji da ih postavljamo što manje. Možda iz straha od poraza. Ja sam, kao i svako dijete, vrlo često birao da ne slušam svoje roditelje. I to je prirodno. Idealno bi bilo da sami zaključe šta je dobro, a šta loše po njih. No, trnovit je put do idealnog. Zbog toga vještina roditeljstva nije u postavljanju rigidnih pravila, nego da zajedno radimo na tome da djeca sama dođu do njih, da žive sa njima. Mislim da sistem nagrađivanja, ali i kažnjavanja tu može da bude koristan. Nagrada nakon ispunjenih obaveza je dobar model. U granicama normalnog, naravno. I sada dolazimo do batina. Nisam ih mnogo dobio, ozbiljne možda dva puta u životu, ali tad sam ih stvarno bio zaslužio. Mi svoju djecu ne kažnjavamo batinama, iako nas znaju izluditi od neslušanja i nekad se vrlo teško nosimo s tim. Ali sam primijetio da kada izađu iz tog stanja koje je naljutilo i nas i njih, kad im predočimo kako su se ponašali, bude im krivo i stide se. Sve su bolje, barem se meni tako čini. Sada ću možda reći nešto što će većinu roditelja razljutiti, ali najvažniji razlog što svoju djecu ne tjeram da me slušaju bez pogovora jeste taj što je vrlo lako naučiti nekog da sluša, ali ako ih tome naučim, onda će uvijek nekog slušati, a to ne želim. Neka slušaju sebe i svoje srce i neka se nauče da žive sa posljedicama svojih odluka. Teško je doći na taj nivo, ali to će im biti dovoljno.
Ljubav i poštovanje
Moj deda Mihajlo je za mene, dok sam bio mali, govorio da sam mali čovjek. Tako i ja tretiram svoje kćerke. Kao male ljude. Djecu trebamo poštovati, neprestano im davati do znanja da su vrijedni poštovanja. Ne smijemo si dozvoliti da ih vrijeđamo, pa makar i u šali, a posebno u trenucima ljutnje. Učim ih da znaju zaslužiti svojim ponašanjem poštovanje drugih, drugara, teta u vrtiću, učiteljice, a to je jedino moguće ako poštuju druge. Brzo odrastaju, pa se trudim da provodimo što više vremena zajedno. U svakom trenutku im pokazujem koliko ih volim i koliko su zaslužile tu ljubav. U ljubavi se ne može pretjerati, tvrdim. Moj posao je takav da mnogo putujem, a kad god imam priliku na ta putovanja vodim i svoju porodicu. Upoznajem ih sa novim predjelima, sa njihovim vršnjacima koji žive u drugim gradovima i državama. Želim da šire svoje vidike i da ne priznaju granice među ljudima. Brzo će krenuti svojim putem, to je neminovno. Jedino što mogu jeste da maksimalno iskoristim vrijeme koje sada provodimo zajedno, dajući im svu svoju ljubav i pažnju.
Roditeljstvo
Od mojih roditelja sam naučio mnogo, važnu osnovu koja me vodi kroz život. Nismo nikad imali previše, ali dovoljno za neki pristojan život. Kada sam na samom početku 1990. godine krenuo iz Teslića za Banjaluku na studije, majka Ljudmila mi je spakovala dva tanjira i dva pribora za jelo, koje i danas koristimo u našem stanu. Naučila me da sebi znam napraviti par jela i rekla “od danas ti ja više ne kuvam”. I dalje se držim tih recepata i volim da kuvam svojoj porodici. Otac Vladimir mi je jasno dao do znanja da neću moći ostati u porodičnom stanu ako ne mislim raditi, ali da mogu studirati ako želim i da će mi oni pomoći koliko budu mogli. Iako se možda čine okrutnim, držim ove poruke presudnim za odluke koje sam donosio kasnije u životu, a koje su se pokazale ispravnim. Dok sam studirao, radio sam sve za šta mi se ukazala prilika, od popisa ljudi po selima za slikanje pluća, prodavanja patika, anketiranja, konobarisanja, puštanja muzike u noćnom klubu… Svoju djecu ću takođe učiti da rade, da se nauče živjeti od vlastitog rada. Najvažnijim zadatkom roditeljstva smatram naučiti djecu da se mogu brinuti o sebi, i da, kada jednom krenu na svoj put, budu spremni nositi se sa životom. Ljubav nije u neprestanom posjedovanju djece i konstantnom ispunjavanju njihovih želja, zatrpavanju skupim poklonima, ljubav prema djeci je u podršci njihovoj sreći, njihovim aktivnostima i stvarima koje vole da rade. Da imaju onaj osjećaj koji će im u životu trebati, da su im roditeljski dom i roditelji, dok ih ima, ona mirna luka u kojoj mogu da se odmore od bure i dugih plovidbi, prije nego krenu u nove plovidbe.
Izvor: 6uka
Nema komentara.