• facebook
  • googleplus
  • twitter
  • youtube
  • mail
  • Kontakt
  • Impresum
Detinjarije

  • naslovna
  • VESTI
    • DOGAĐAJI
    • GDE SA DECOM?
    • SVAŠTARIJE
      • DIZAJN
      • FOTOGRAFIJA
  • VASPITARIJE
    • RODITELJSTVO
    • REČ STRUČNJAKA
    • MAMOZOFIJA
  • OBRAZOVANJE
  • KULTURICA
    • FILM
    • POZORIŠTE
    • KNJIGE
    • STVARAOCI ZA DECU
  • Kuvajmo s decom
    • TANJIRIĆ
    • IMAM ZNANJE ZA KUVANJE
    • KULTURA ISHRANE
    • KREATIVCI U KUHINJI
    • RECEPTI
    • BAŠTA KAO UČIONICA
    • O ČASOPISU
    • SPONZORI
    • BILI SMO…
    • PRVE GASTRONOMSKE AVANTURE
  • PORODICA
    • PREDŠKOLCI
    • MODA
      • KRPICE ZA BUBICE
      • FRIZURICE ZA CURICE
    • NAPRAVITE SAMI
    • KOD KUĆE
      • DEČIJA SOBA
        • IGRAČKARIJE
      • UREĐENJE
    • GLOBALNO RODITELJSTVO
    • SPORT I REKREACIJA
    • PUTOVANJA
    • TATATATIRA!
  • Rečnik detinjih reči i izraza
  • MAMA
    • MODA
    • LEPOTA
    • MAMINO ZDRAVLJE
    • ŽENSKE PRIČE
  • ZDRAVLJE
  • BEBOLOGIJA
  • TINEJDŽERI
  • POKLANJAMO!
  • ŽIVOT
Navigacija

Šta čini dobrog nastavnika… i zašto Srbiji neće biti bolje dok njih ne bude više

23. 03. 2015 |

Sudbina jedne zemlje može da se nasluti u klupama; ona tamo stvara temelje svog društva. Ti nastavnici, profesori, obični, smrtni, slični nama, mnogi i nesnađeni u rastegljivoj tranziciji, imaju zadatak da prepoznaju potencijale tih malih-velikih ljudi i ostvare ih. Kako to da urade u Srbiji? Piše: Zorica Marković U trenutku…

Šta čini dobrog nastavnika… i zašto Srbiji neće biti bolje dok njih ne bude više

Piše: Zorica Marković
U trenutku kad je pitanje sata kad će se ponovo čuti školsko zvono u daljini, klinci vas po autobusu gurati torbama težim i većih od njih samih, praviti gužvu u pekari i grajom iz dvorišta vas podsetiti da je došla jesen, svet se oprostio od Robina Vilijamsa, zbog kojeg smo voleli profesora Džona Kitinga iz “Društva mrtvih pesnika”, onog što se nije ustručavao da se popne na sto i pruži deci lekciju iz života. Nije se ustezao da bude drugačiji, da uštogljene dečake natera da posegnu za svojim snovima. Iako ta sloboda i te kako košta.

Ako smo ikad nešto zamerali školi jeste to što u krut sistem učenja nije ubacila i onaj potrebniji – o životu. Super je znati algebru i geografiju i strane jezike – kako bismo bez stranih jezika? – ali, ako ne naučite da volite to čime se bavite, da shvatite čemu služi to što učite – onda je ceo sistem promašio. Jer škola nije samo institucija koja treba da vas ukalupi u društveno-prihvatljivo ponašanje i nauči kako da zaradite za hleb.
Ona treba da vas nauči i kako da to radite sa strašću. Kako ovo nije idealan sistem, a još manje utopija, od srpskog sistema školstva – i previše je. Zemlja u kojoj je i obrazovanje ispolitizovano, udžbenici decenijama pravljeni da nas (pogrešno) ubede kako smo narod posebne istorije, prirodnih bogatstava i geografskog položaja, u kojoj se kradu testovi sa male mature jer su “preteški”, a imamo vanserijske matematičare, drži se još jedna mala grupa onih koji veruju u generacije koje dolaze.

“Ako smo ikad nešto zamerali školi jeste to što u krut sistem učenja nije ubacila i onaj potrebniji – o životu. Super je znati algebru i geografiju i strane jezike – kako bismo bez stranih jezika? – ali, ako ne naučite da volite to čime se bavite, da shvatite čemu služi to što učite – onda je ceo sistem promašio.”

Nastavnike treba izuzeti iz novog smanjenja plata, jer nije isto biti neki službenik, pa i direktor u javnom sektoru – jer takvih ima na tone – i obrazovati budućnost ove zemlje. Ako iko iz Ministarstva ili Vlade čita ovaj članak, neka se seti svog profesora kojeg je voleo i kojeg još voli.
Samo, koliko je to mala grupa i ko je kriv za to? Da li su u pravu oni koji tvrde da se naši nastavnici, na redovnim seminarima u inostranstvu, osećaju kao zalutali dinosaurusi, ostaci iz nekog proteklog vremena, koji se nisu prilagodili novim “uslovima rada”, internetu, interaktivnim igrama? I da li bilo kakav nedostatak sredstava može da bude razlog što ima toliko malo “džona kitinga” pred zelenim i crnim tablama srpskih osnovnih i srednjih škola?
Biti profesor je više od zvanja. Nekad je bio status, jednak lekaru, tužiocu, sudiji. Nekad je profesor imao platu koja ga nije degradirala, činila da mora da ćuti pred bahatim roditeljima, snishodljivim direktorima, nevaspitanom decom i ministrima obrazovanja koji više slušaju svoje neobrazovane kolege iz stranaka nego (prave) doktore nauka. Nekad je sistem stajao iza profesora, pa makar on ne bio u pravu. Naravno, biti častan nema veze sa profesijom, ali ima li išta časnije i važnijeg zanimanja od toga da vaspitavate tuđu decu?

“Biti profesor je više od zvanja. Nekad je bio status, jednak lekaru, tužiocu, sudiji. Nekad je profesor imao platu koja ga nije degradirala, činila da mora da ćuti pred bahatim roditeljima, snishodljivim direktorima, nevaspitanom decom i ministrima obrazovanja koji više slušaju svoje neobrazovane kolege iz stranaka nego (prave) doktore nauka.”

Danas su svi zamenljivi, pa i oni od kojih zahtevamo da samo daju dvojku našoj deci i liše nas muka. Otkad se to zadovoljavamo prosečnošću, štaviše, otkad smo pristali da nas oblikuju ljudi željni krvi, a ne oni koji imaju šta da nam ponude?
Budućnost jedne zemlje može da se nasluti u klupama; ona tamo stvara temelje svoga društva. Ti profesori, obični, smrtni, slični nama, mnogi i nesnađeni u rastegljivoj tranziciji, imaju zadatak da prepoznaju potencijale tih malih-velikih ljudi i ostvare ih. Kako to da urade u Srbiji? Ako je ona prva posleratna imala način da to učini i stvori tu istu generaciju profesora, ova već dugo grca u različitim pokušajima zbog kojih su mnogi i odustali.
Devedesetima na dušu može se dodati i ovaj smrtni greh – od tada su krenuli štrajkovi, preskakanje gradiva, otaljavanja na sve strane – ali, naša uobraženost ide mnogo dublje, kao i sve ostalo, što je tema za jednu podrobnu studiju, a ne članak laika iz psihologije… Oni koji ne odustaju – a takvih ima u svakoj školi – ne smatraju da je njihova borba borba sa vetrenjačama. Oni, jednostavno, veruju.

“Danas su svi zamenljivi, pa i oni od kojih zahtevamo da samo daju dvojku našoj deci i liše nas muka. Otkad se to zadovoljavamo prosečnošću, štaviše, otkad smo pristali da nas oblikuju ljudi željni krvi, a ne oni koji imaju šta da nam ponude?”

Biti profesor je, kažu, način života. Svi pamtimo bar jednog takvog, ili samo jednog takvog. Onog koji nam je promenio život. Ili bar probudio ljubav prema matematici. Istoriji. Hemiji. Biologiji. Možda i ništa od toga, ali kad ga pominjemo, to činimo s poštovanjem. Profesori su još jedine osobe koje, iako matore i u ovakvoj kulturi, kad ih sretnemo, uvek oslovimo sa “profesore”. Možda je to dovoljan razlog da zbog takvih razmislimo o tome da im vratimo status koji im pripada? Da ih izuzmemo iz novog smanjenja plata, jer nije isto biti neki službenik, pa i direktor u javnom sektoru – jer takvih ima na tone – i obrazovati budućnost ove zemlje. Ako iko iz Ministarstva ili Vlade čita ovaj članak, neka se seti svog profesora kojeg je voleo; kojeg još voli. Ili njegovo dete voli. Možda sistem treba menjati od toga, jer tada je lakše tražiti od njih ono zbog čega ih zovemo profesorima. Onda će i onih drugih “profesora” biti manje.
Izvor: Nedeljnik
Podeli tekst:
Tagovi :dobar nastavnik, nastavnik, obrazovanje, obrazovni sistem, profesor, škola, Srbija, učenje, učitelj

Slični članci koji vas mogu zanimati:

Bez troje dece u porodici Srbi će nestati

Kako sms porukama deci poboljšati jezičke veštine

Očekivanja društva i roditelja “ubijaju” decu

Nastavnici roditeljima: ‘Evo šta nam je potrebno od vas kako bi izgradili kvalitetan odnos’

Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE

Nastavnica koji svojim đacima pravi igračke po njihovim crtežima

Nastavnica koji svojim đacima pravi igračke po njihovim crtežima

Nastavnica jedne autralijske škole obradovala je svoje učenike za Božić tako što im je kao iznenađenje napravila plišane igračke inspirisane njihovim crtežima. Svih 22 đaka šestog razreda dobili su plišane...

Nagrada za najboljeg gimnazijskog profesora nosiće ime Jovana Kneževića

Nagrada za najboljeg gimnazijskog profesora nosiće ime Jovana Kneževića

U svečanoj sali Šeste beogradske gimnazije održana je komemoracija profesoru Jovanu Kneževiću koji je preminuo u subotu. Komemoraciji, koja je počela minutom ćutanja, u punoj sali prisustvovali su nekadašnji učenici...

Neću više da crvenim na roditeljskom!

Neću više da crvenim na roditeljskom!

Dan kao i svaki drugi. Razdragana sam napustila kancelariju, svratila do pijace po neki zeleniš i krenula po sina u školu. – Mama, zvala te je učiteljica da sutra dođeš...

Dobrica Erić: Pismo učitelju

Dobrica Erić: Pismo učitelju

Dragi gospodine Učitelju, ne znam Da li si na ovom ili onom svetu Tvoja reč je za mene bila kao sezam Kojim se otvaraju gradine u cvetu. Naučio si me...

3 komentara

    Ostavite komentar

    Vaš email nikada ne koristimo za spam.

    • facebook
    • googleplus
    • pinterest
    • twitter
    • youtube
    • instagram
    • mail
    Lilly

    frizerski-salon

    rent-a-car

    Lepi brka

    GastroPahLeeLooLaBanneromad

    Detinjarije © 2010. - 2022. Sva prava zadržana
    Impresum • Kontakt • Cenovnik oglašavanja
    ⇪