Kako o blagostanju, osećaju sreće, duševnom miru i odnosu sa drugima piše i priča Brankica Damjanović…
Foto: Unsplash/Havilah Galaxy
“A ja ću i noćas oprostiti za sve nanete mi boli. Možda nisam ništa skrivila onom što me proganja, ali nisam ničim zadužila ni onog što se u ovom času moli za mene. I što bi moja srdžba bila veća od moje zahvalnosti? Neko će već urediti da sve bude kako treba, a ja ću i dalje da budem to što jesam. Drugima se bavim samo ako mogu da im pomognem. Odmagati neću. Teret koji na tuđa leđa tovarimo pre ili kasnije pašće na našu dušu. A ja svoju dušu čuvam. I kad ništa nemam, ona mi ostaje.”
Da je sreća i radost u svima nama, kao i da je svačije pravo da bude srećan, nešto je što bi trebalo češće ponavljati i podsećati se. Sreća je izbor, radost je prilika za bolji i lepši život i vaš i ljudi oko vas do kojih vam je stalo. Prigrli te to uz ove reči Brankice Damjanović:
“Dobro sam. I imam na to pravo. Bez obzira na sve, čovek treba da zna da je radost njegovo prirodno stanje. Kao što se vatra ne gasi vatrom, tako se ni tudja nesreća ne umanjuje sopstvenom nesrećom. Siromašnom nećemo pomoći ako postanemo siromašni, već ako imamo dovoljno i za sebe i za njega. Radujte se i onda kad vam se čini da je svet potpuno poludeo. Radujte se, tako ćete mu najviše pomoći.. Vaš osmeh će se u novu zvezdu noćas pretvoriti.”
“Svim srcem treba želeti sreću drugim ljudima. Ako ni zbog čega drugog (ako mislite da iz nekog razloga ne to zaslužuju), valjalo bi to činiti sebe radi. Srećan čovek vas nikad neće unesrećiti i tako njegova radost postaje naša sloboda.”
Autor: Brankica Damjanović
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Koja je sve ovo naučila, zabetonirala je poziciju “žena NJEGOVOG života”
Kako se postiže taj prestižni status "žena njegovog života"? Da li postoje veštine koje pod velom tajne drže samo one žene koje su to već postigle u životu? "Istinu" otkriva...
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Nema komentara.