Priče u prolazu: Život od porcelana
– Znate, naše majke su kao jesen. Onda kada venu i odlaze baš tada nam najviše plodova ostave za sobom.
– Znate, naše majke su kao jesen. Onda kada venu i odlaze baš tada nam najviše plodova ostave za sobom.
Legenda kaže da su dva dečaka uskoro porasla i nestrpljivo čekala dan kada će parkirati svoj prvi Mercedes. Dečak u kolicima vozio je svoj Mercedes oduvek i zauvek.
– Zašto plačeš mama? – Zato što sam se rastužila. – Možda se nisi rastužila nego samo nisi znala da si išla kod Deda Mraza?
E tako. Sada su svi pokriveni i spavaju. Spavaj. Možda ova noć bude ta noć kada će beba prespavati noć. Prošli put kada je nosio ovu pidžamu probudio se samo tri puta. Možda je ovo srećna pidžama.
Sutra puni 4 i njegov je ceo svet. Znam zašto. Ja sam mu mama.
S vremena na vreme, desio bi se mali šećer. Šećer u prahu davala sam ti pri poslednjim atomima snage kako bi se zabavio zamisljajući od njega sneg
Učiteljica seda za svoj sto a u ogledalu ostaje dvadesetak povijenih glava i među njima tri povijena dečaka koja su se jutros vozila liftom sa svojim mamama.
Sad da ja njima kažem da je Zevs ustvari slinavi trogodišnjak koji se upiškio na toboganu i da nije ništa bolji od Milovana iz Prnjavora, one meni ne bi poverovale.
Okrugla, malena starica sa minivalom na glavi, priča mi o Nemcima i upalama pluća i kajmaku sa osmehom na licu. Onda odjednom shvatih da ni meni više nije tako loše…
Pero ima 28 godina. Pero ima vetar u kosi. Pero ima ime koje mu je dala majka, njegova majka, od jeseni slobodna žena…