Iz ugla jedne tinejdžerke: Hvala Miško što smo u karantinu
Zbog nečije odluke das mo manje bitni čeka nas deset dana karantina. Svi planovi su pali u vodu.
Zbog nečije odluke das mo manje bitni čeka nas deset dana karantina. Svi planovi su pali u vodu.
Uvukli ste nas u vaše španske serije i ne vidite koliko nam je ponekad neprijatno. Dozvolili ste da se bavimo stvarima o kojima ne bi trebalo ni da razmišljamo. Primer ste netolerancije. Svaku reč tumačite na najružniji način. I odakle vam svima ta želja da se nadmudrujete i isterujete pravdu.
Kada saberem utiske, moja matura je bila jedno nespretno trčanje bez posebno lepih trenutaka. Ali, birali smo od onoga što nam je ponuđeno.
Tekst je podrška mojim vršnjacima, koji su kao i ja, trenutno profesionalno dezorjentisani.
Svi pričaju o ponedeljku kada će se deca vratiti u školu, na redovnu nastavu. Plaše nas kontrolnim zadacima, proverom celog gradiva, ocenjivanjem.
Svaki dan imam primere iz svog okruženja kako nam odrasli otežavaju život.
Tema je stara koliko i čovečanstvo. Ovih dana se nešto više i slobodnije priča ali standardno, samo o već učinjenom nasilju.
E, da jednoga dana ne bi bilo „džabe ste krečili“ danas je pravi trenutak da porazgovarate sami sa sobom.
Dok slušamo kako je naš drug bolji učenik, uspešniji u sportu, vredniji, sposobniji, kulturniji, odgovorniji, svestraniji… počinje da nas boli duša
Dozvolili ste da uđete u začarani krug raznih pravila i saveta o vaspitavanju dece. A sada smo svi zbunjeni jer niko ne zna gde je granica.