Danas, Majk Lanca ima troje dece, a negov “playborhood” (izraz nastao kao kombinacija reči igra i komšiluk), postao je prava lokalna institucija zahvaljujući mnogim porodicama koje su prihvatile ovu ideju i uključile se. Trotoari, dvorišta i ulice u njihovom kraju sada su puni života i dece koja se igraju.
Kako bi svojoj deci obezbedio onakvu slobodu kakvu je sam imao kao dete, odlučio je da se za početak preseli. Prvo je pomislio da će biti dovoljno da pronađe mesto za stanovanje gde deca mogu da se igraju napolju sama, ali ispostavilo se da takvih komšiluka praktično više nema. Zbog toga su on i njegova žena odlučili da se dosele u kraj koji je imao sve prave “predispozicije” da ga preobraze u ono što su zamislili.
“Kada smo konačno našli pravo mesto i uselili se, naš sin je već imao četiri godine i hitno smo morali da delamo. Svesno smo počeli da boravimo svakog dana napolju, ispred kuće, i tako od svog dvorišta napravimo komšijsko okupljalište. Kucali smo ljudima na vrata, pričali sa njima, upoznavali ih.”
Lanca je napravio divan sto za piknik i postavio ga ispred kuće. Većina ljudi, kaže on, zavuče se iza kuće i tamo, skriveni iza ograde i izolovani od komšiluka, prave roštilj. Nasuprot tome, on i njegova žena su odbacili tu praksu i počeli da jedu ispred kuće, pozivajući prijatelje i komšije da im se pridruže. Napravili su igralište sa bazenom sa peskom i fontanicom, i svaku priliku koristili da dovuku komšijsku decu na igranje. Čak su insistirali da lokalni klinci “vise” u njihovom dvorištu i kada oni nisu kod kuće.
Nema komentara.