Nezavisnost će im sigurno trebati kada odrastu. A kuhinja i umeće u istoj je nezaobilazan deo te nezavisnosti. Ako sa 25 ne budu sebi znali ni jaje da ispeku, onda je pitanje šta će kasnije servirati i sopstvenoj deci? Zdravlje dolazi iz kuhinje. Ono si što jedeš, ukratko. Pričati detetu o šargarepi, i dati mu istu da guli ili stavlja u neki paprikaš – nije isto. Puno će bolje da shvata samu hranu ako učestvujee u samom procesu serviranja iste.
Kako se neko ne bi usudio i trogodišnjem detetu uvalio električni mikser u ruke, evo par primera za uključivanje potomaka u kuhinju u skladu sa godinama i onome što im priliči:
Deca do 3 godine su dobrim delom pametnija od većine starmalih stanovnika Planete Zemlje, ali da ih ne precenjujemo, dovoljno je da im se stolica stavi u blizinu radnog stola prilikom kuvanja, uz objašnjenje onoga što radimo. Koliko god debilno zvučalo detetu od dvije godine govoriti da upravo guliš luk, dete će to upamtiti, pa će verovatno kroz koji mesec da te povuče za rukav i kaže „tata guji juk“. Znači, nije debilno, već korisno, što zbog detetovog jezika, što zbog činjenice da decu treba od početka učiti o mnogim stvarima, pa između ostalog i o guljenju luka. Da ne bi pričali celo vreme i tako gubili koncentraciju oko spremanja hrane, može se u manjoj posudi nasuti malo mlake vode, posoliti je i dati detetu da meša. Bit će mu/joj to zadatak života koji će ozbiljno prihvatiti i vrlo verovatno ponavljati kao papagaj „tata tata Una muti“. Prilikom serviranja gotove hrane, kod ovih trogodišnjaka se mora paziti na estetiku. Ne previše sosa, ne previše nabacane hrane bez smisla, već tanjir učiniti što zabavnijim. Što je tanjir zabavniji, to će dete bolje jesti. Što dete bolje jede, manje su šanse da ga unaokolo ganjate trpajući mu na silu kašiku krompir pirea koji ne voli i koji će takvom retorikom zamrziti za ceo život.
S klincima od 3-6 godina uz dobro obavljenu predhodnu tačku se može preći na next level. A taj sledeći nivo bi bio napredno vežbanje kreativnosti. A ista se najbolje nalazi u kolačima i mafinima. Tu već decu treba pustiti da sami diriguju i kreiraju recept. Ako hoće da u baklavu stave nutelu (kao što sam ranije naveo), pustite ih da to urade. Možda recept vašeg deteta bude bolji od svih zajedničkih recepata tetki i bakica od Ljubljane do Skoplja.