Za pažnju mališana, neophodan je samo jedan uslov – da ono što im ponudimo bude zanimljivo!
* Roman objavite na svake tri godine. Da li je toliko vremena potrebno da sazri nova priča?
– Ne promišljam rokove, pišem kada mi se piše – samo sam primetio da je tri godine moj dosadašnji romanopisni manir. Ipak, pri ovakvom tempu koji me je snašao, tri godine je odlično prolazno vreme.
* Šta nas još čeka iz vaše radionice?
– Spremam se za novu sezonu kviza “Lavirint”, u kojoj ćemo od septembra naciju staviti pred još zabavnije pustolovine mozga. Prethodna rečenica nije puka, latentna reklama za taj domaći format – to je, naprotiv, vrlo promišljena, nedvosmislena, propagandna poruka. Nisam im sklon, ali sam sasvim siguran da je “Lavirint” hvale vredna televizijska forma koja promoviše znanje, pamet, sport, umetnost i nauku. Ova vremena vape za takvim putokazima.
Uroš Petrović: Srećna deca ne postoje bez srećnih učitelja i vaspitača
* Koji recept treba primeniti da bi današnjoj deci knjige postale jednako zanimljive, uzbudljive i važne kao čarobne elektronske sprave?
– To je veoma važan zadatak, jer deca koja čitaju postaju uspešniji ljudi – rezultat je ozbiljnog istraživanja rađenog u Nemačkoj. Kada pročitam nešto slično, ipak priložene podatke uvek pokušam da preispitam zdravom logikom. Moram priznati da je sve navedeno u tom tekstu sasvim logično – deca koja više čitaju imaju bogatiji rečnik, lepše se izražavaju, mogu više toga da objasne ili opišu. Na kraju, moći će da biraju i zanimanja koja zahtevaju lepršaviju retoriku, a takvih profesija je mnogo. Dakle, naravno da su malim čitaocima šanse i u školovanju i u životu veće! Imamo li pravo da im te procente vezane za uspeh tako rano izmaknemo, pravdajući se manjkom vremena ili tehnološkim novotarijama? Mislim da nemamo.
LEPI KVADRATIĆI* SPREMATE li izložbu fotografija?
– Za klasična izlaganja na zidovima galerija trenutno nemam vremena. Ipak, izložba mojih fotografija traje već godinama, i nema vremenskih niti prostornih ograničenja. Dovoljno je ukucati u pretraživač www.fotografijesrbije.com a to je moja stranica koja ni na koji način nije komercijalna – služi samo tome da se neko zaintigira predelima i ostalim prizorima iz ovih krajeva. Na kraju, neophodno je da se fotografije vide, jer tek tada taj skup od nekoliko miliona jednobojnih kvadratića postaje smislen, a potom nekome i lep.
* Koji je, onda, savet?
– Dakle, dragi moji, Ršuma u šake! Za pažnju mališana, neophodan je samo jedan uslov – da ono što im ponudimo bude zanimljivo! U tom slučaju će deca zdušno posegnuti za avanturama u bilo kojoj oblasti – književnosti, hemiji, istoriji, sasvim je svejedno. Nažalost, važi i obratna zakonitost.
* Da li se vremenom i deca menjaju, ima li bitne razlike između nekadašnjih i sadašnjih generacija?
– Razlike između današnje i dece pre samo nekoliko godina su velike. Ono što je ostalo isto jesu razigranost i radoznalost, i to ne zato što su deca slučajno takva – na to ih tera njihov moćni mozak, da bi razvili sve mehanizme neophodne za život. Zahvaljujući nekim aspektima današnjice, taj krucijalno važan proces je ozbiljno ometan. Zato veliki deo energije i vremena ulažem u aktivnosti sa doktorom Rankom Rajovićem vezane za naš NTC sistem učenja. Verujem da je to veoma smislen trud. Na kraju, zbog rezultata i ni zbog čega drugog, taj program je na ovaj ili onaj način zastupljen u više od deset evropskih zemalja.
* Kakva je slika naše kulture i obrazovanja, kako usmeravamo mlade?
– Stanje je onakvo kakvim smo ga formirali. Sasvim je naše, i ti, ponekad nezadovoljni i neraspoloženi likovi u odrazu ogledala, to smo mi. Mislim da nije ni vreme ni mesto za puku kritiku ili nabrajanje onoga šta ne valja, lamentiranje nad okolnostima je u suštini čin samotrovanja. Uvek je, zapravo, i vreme i mesto za delanje, u slučaju da stvarno želimo da nešto poboljšamo. Kada takav stav budemo usvojili kao način života i trajno ga usadili u decu i mlade, krenuće i tanane, gotovo neprimetne promene. Za godinu dana, čudili bismo se kako smo mogli da živimo okruženi nekim od lanjskih manjkavosti.
Izvor: Novosti
Uroš Petrović: Zagonetna pitanja – put do prave avanture razmišljanja
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: STVARAOCI ZA DECU
Na današnji dan Hans Kristijan Andersen objavio prvu knjigu bajki
DANSKI pisac Hans Kristijan Andersen (1805‒1875) jedan je od najpoznatijih pisaca bajki svih vremena. Njegove priče prevedene su na više od 125 jezika, a među najpoznatijima su "Carevo novo odelo",...
“Deci su potrebne realne bajke”: Na današnji dan je rođena Astrid Lindgren
„Dete se rađa ni loše, ni dobro. Ko određuje, da li će ono biti otvoreno i dobro ili bezosećajni, nasilni usamljeni vuk? To smo mi, njegovi roditelji - ljudi koji...
Biljana Mihajlović, ilustratorka: “Neizmerna je sreća raditi ono što voliš”
Kako si počela da se baviš ilustracijom? Crtam oduvek. Od 2014. godine sam radila za inostrano tržiste preko različitih platformi, ali pravim početkom smatram svoj rad u dečijem časopisu „Hajmo...
Ljubivoje Ršumović: Sve se formira u detinjstvu, najčešće naši vlastodršci to ne razumeju
Pesnik, pozorišni i televizijski autor za decu Ljubivoje Ršumović za Tanjug ističe da u današnje surovo vreme u kome se dešavaju mnoge zastrašujuće situacije, roditelji uvek moraju da budu ikona...
Nema komentara.