Polgar je proveo sate pokušavajući da se odluči u kom smeru bi mogao da odgaja Žužanu. „Trebalo mi je da Žužanin uspeh bude dramatičan, da niko ne dovodi u pitanje autentičnost“, rekao je. „To je bio jedini način da uverim ljude da su njihove ideje o izuzetnosti bile pogrešne. A onda mi je sinulo: šah!“
Zašto šah? „Jer je objektivan“, kaže Polgar. „Kada bih obučavao dete da bude umetnik ili romanopisac, ljudi bi mogli da raspravljaju da li je svetska klasa ili nije. Šah ima objektivni sistem ocenjivanja zasnovan na učinku, tako da ništa nije moglo da se dovede u sumnju.“
Iako je Polgar šah igrao samo kao hobi (a Klara ga uopšte nije ni igrala), čitao je koliko god je mogao o pedagogiji šaha. Žužanu je školovao kod kuće, a šahu je posvetio mnogo sati dnevno čak i pre njenog četvrtog rođendana. Uradio je to veselo, i pravio predstavu od ove igre, pa se vremenom Žužana uhvatila na udicu. Do petog rođendana, već je stotine sati provela vežbajući i posvećujući se šahu.
Nekoliko meseci kasnije, Polgar je prijavio Žužanu na lokalno takmičenje. Bila je tako mala, da se jedva videla iza stola na kome su bile šahovske table, a njeni takmaci i njihovi roditelji su je sa zanimanjem posmatrali dok bi sedala da odigra partiju, očima snimala tablu i ručicama pomerala figure.
„…To je bilo vreme kada nije bilo neobično da se s nekim sprijateljite i družite putem pisama, pošto su mladići i devojke iz Istočne Evrope živeli pod državnom čizmom, a želeli su da prošire horizonte…“ Baš me zanima kako su se družili mladići i devojke iz Zapadne Evrope šezdeset i neke, možda putem Fejsbuka? Mora li u svakom tekstu da bude malo propagande, majka mu satara?
De ne bude nerazumevanja, znam da nije suština u ovome što sam prokomentarisao ali zasmetalo mi je :).