Kada moja supruga i ja igramo sa decom društvene igre, sport, karte ili školice, nikada ih ne puštamo da pobede. Nikada nismo. Da, znam, užasni smo roditelji, zar ne?
Ne radi se o tome da mi ne želimo da oni pobede. Poenta je u tome da je podjednako bitno znati „dobro” gubiti, kao i „dobro” pobeđivati. Moja deca mrze da gube. Iskreno, nekoliko puta su i plakali nakon što su izgubili u igri. Ovi slučajevi duševne patnje su se preobratili u poučne trenutke, koji nam omogućavaju da sa njima razgovaramo o tome kako ne mogu i neće uvek moći da pobede, i da je to sasvim ok.
Gubljenje je bezveze – ne možemo protiv toga. Međutim, gubljenje nam može pokazati kako možemo da se usavršimo i kako možemo da zrelo pustimo nekog drugog da bude u centru pažnje. Volim da učim svoju decu strategiji igre kroz sam čin igre. Kada budu savladani nekom taktikom, iz prve ruke mogu da vide kako da budu bolji. Ako bih ih pustio da pobede, lišio bih ih svih ovih stvari. Takođe želim da naša deca znaju da ne moraju uvek da pobede kako bi nas učinila ponosnim, i da ne moraju da pobede kako bi zaradila našu ljubav. Oni je imaju bez obzira na sve.
Mi smo ponosni na njih kada su u prvom redu, i drže traku koja označava prvo mesto, a ponosni smo na njih i kada daju sve od sebe i ipak izgube. Zapravo, imaću problem kada budu bili dovoljno odrasli da budu deo tima u kome svako dobija po trofej. Ne samo što je to nešto što se kosi sa našim uverenjima, već nešto što guši potrebu da se bude bolji.
Ne bih sada da počinjem o ocenjivanju u školi. Ne stidim se da priznam da imam problem da shvatim kakva je moja ćerka u školi, na osnovu njenih konfuznih poena. Moram da angažujem nekog ko dešifruje vojne kodove da mi kaže da li je završila prvi razred. Kako mogu da joj pomognem da bude bolja ukoliko ne mogu da shvatim kakva je? Sa ocenama tipa A, B, C, D i F znate tačno na čemu ste i u kom pravcu treba da se krećete. Ponekad mislim da su škole koncentrisanije na to kako svako treba da se oseća posebno, umesto da uče decu da budu uspešna.
Nadam se da će sve moje troje dece otkriti koji su im talenti i da će uspeti da se dokažu na takmičenjima. Biću tamo da slavim sa njima kada pobede. Takođe ću biti tamo da ih utešim kada izgube. Nadam se da će i jedno i drugo podneti sa dostojanstvom i zrelošću.
Sada me izvinite, jer moram da se vratim i pobedim sina u šahu Ratovi Zvezda.
Sa engleskog prevela Milena Ilić Mladenović
Izvor: http://www.lunchboxdad.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Nema komentara.