Svaki roditelj ima tendenciju da smatra da je njegov način vaspitanja najbolji, a da su suprotni načini katastrofalno loši po dete.
U prisustvu roditelja
Kada se dete ponaša na neprihvatljiv način, a njegov roditelj pokušava da ga obuzda, tada nema problema. Problem nastaje onda kada se dete loše ponaša, a njegov roditelj ne reaguje.
Evo jedne situacije koju mi je opisala učiteljica koja je u ovoj priči bila žrtva. U hipermarketu u redu pred kasom stoji majka u ranim tridesetim, sa sinom od pet godina. Dok čekaju, detetu je verovatno dosadno, tako da ono učiteljicu, inače sredovečnu gospođu koja se u redu nalazila ispred njih, iznenada šutne u nogu. Gospođa se bolno trgne i iznenađeno pogleda dete, a zatim i majku. Kako niko od njih dvoje nije reagovao, gospođa se okrenula ka kasi, nakon čega ju je dečak ponovo šutnuo. Iznervirana učiteljica se obrati majci: „Pobogu gospođo, zar ne vidite da me šutira?!“ Majka, praveći se da ne čuje gospođu, obraća se detetu: „Perice, lepo se ponašaj!“ Umesto da se smiri, Perica je opet ugrabio priliku da ponovo šutne učiteljicu. Majka je to propratila nemoćnim glasom: „Perice, smiri se kada ti kažem, šta ti je danas?“ Učiteljica je tada besno postavila korpu između sebe i deteta i odustala od komunikacije, jer nije znala šta da kaže majci koja nije pokazala nikakvu nameru da dete smiri na neki energičniji način.
“Kada se dete ponaša na neprihvatljiv način, a njegov roditelj pokušava da ga obuzda, tada nema problema. Problem nastaje onda kada se dete loše ponaša, a njegov roditelj ne reaguje.”
Kada se dete u prisustvu roditelja ponaša na način koji je neprihvatljiv, opasan ili rizičan – bilo po sebe, bilo po druge – a roditelj ne reaguje, potrebno je upozoriti roditelja na detetovo ponašanje i zahtevati da kontroliše dete. Ukoliko roditelj to odbije ili nije u stanju to da uradi, tada treba napustiti tu situaciju. Ako se osoba odluči da direktno prekori dete u prisustvu roditelja, može se desiti da roditelj napadne osobu, optužujući je da nema prava da bilo šta govori njegovom detetu. Tako može nastati svađa odraslih jer se ne slažu oko kvalifikacije detetovog ponašanja. Danas je sve više roditelja koji smatraju da ne treba da kritikuju ili kazne dete jer mu na taj način „uništavaju ličnost“. Sa takvim roditeljima je teško pronaći zajednički jezik jer po pravilu uvek brane dete smatrajući da mu tako pružaju podršku i ljubav.
Roditelj nije prisutan
Postoje situacije u kojima su nam druga deca poverena, kao na primer kada ih roditelji dovedu na rođendan našeg deteta i ostave do određenog vremena. Ukoliko takvo dete počne da se ponaša na način koji je neprihvatljiv, tada je potrebno da ga opomenemo i da zahtevamo da promeni ponašanje. To je sasvim dovoljno velikom broju dece, ali postoje i ona deca kojoj to nije dovoljni razlog da promene ponašanje. Takvoj deci je potrebno zapretiti da ćemo njihovim roditeljima reći da se ne ponašaju kako treba. Ako ni to ne pomaže, traba reći da ćemo odmah telefonom pozvati njihove roditelje. Ako nema efekta, tada treba zaista pozvati roditelje, a dok oni ne dođu ne treba se odvajati od deteta koje se neobuzadno ponaša. Ako znamo da nečije dete ima sklonost da se ponaša na neobuzdan ili agresivan način, tada je dobro ili zamoliti roditelje da ostanu, ili im jasno reći da ćemo ih zvati telefonom ukoliko dete počne da se ponaša na način koji je neprihvatljiv. Nekada je dobro na početku rođendana i sa detetom „sklopiti ugovor“ da će tokom boravka biti dobro, odnosno da neće raditi neke specifične stvari.
“Ako se osoba odluči da direktno prekori dete u prisustvu roditelja, može se desiti da roditelj napadne osobu, optužujući je da nema prava da bilo šta govori njegovom detetu.”
Vaše dete i drugi odrasli
Kada smo u suprotnim ulogama, kada naše dete ostavljamo na dečjem rođendanu, tada je uvek dobro da dete upozorimo da se lepo ponaša i da pred detetom kažemo odraslima koji ostaju sa decom, da nas, ako nešto ne bude kako treba, pozovu kako bismo došli i odveli dete. Na taj način dete postaje svesno da smo mi svoj roditeljski autoritet delegirali drugim odraslima dok smo odsutni. Takođe, ako je potrebno, tim odraslima možemo skrenuti pažnju na ono što smatramo da je važno i možemo im dati neka druga specifična uputstva. Na taj način smanjujemo verovatnoću da če se pojaviti nesporazum između roditelja i drugih odraslih.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Nema komentara.