Ako u porodici ukućani nedovoljno dobro slušaju i razumeju dete, ono počinje da se obraća roditeljima jezikom simptoma – to jest, stvara im probleme koji oni više nisu u stanju da ignorišu. Dete kao da govori roditeljima: “Preko mi je potrebna vaša pažnja i briga!”, ili “Tata i mama, molim vas, ne svađajte se, hoću da ostanete zajedno, jer vas oboje volim!”
Piše: Maksim Bondarenko, psiholog
Često se mnogi roditelji čude odakle se kod njihovog sina ili kćerke pojavljuju problemi. Na primer, dete je suviše nemirno, ćudljivo, agresivno, loše uči, izostaje s nastave, dolazi u sukob s nastavnicima i ukućanima, suviše je uznemireno, stidljivo, spopadaju ga svakojaki strahovi i tako dalje. Sve su to različiti simptomi dečijih problema s kojima roditelji moraju da se suočavaju. Samo neznatan deo tih simptoma mogu biti teškoće samog deteta u čistom obliku. Većina njih pak su problemi porodice u kojoj dete živi.
Navešću dva primera iz sopstvene prakse.
Na konsultaciju kod psihologa došla je majka sa sinom od 13 godina. Dečak redovno odlazi od kuće, ne dolazi po nekoliko dana. Visi po kompjuterskim klubovima i nemoguće ga je odvojiti od igara. Majka se žali da se toliko već namučila s njim da više nema snage. Pri tome govori o svom sinu s takvom mržnjom, kao da joj je on najgori neprijatelj koji je upropastio ceo njen život. Počinjemo da analiziramo šta je šta. Postepeno otkrivamo da u porodici nema oca, da je dečak bio neželjeno dete, da ima mlađu sestru na koju je usmerena sva pažnja majke i bake, a sin se u porodici oseća kao tuđinac. Mislim da su dalji komentari nepotrebni.
Drugi primer:
Otac dolazi na konsultaciju sa sinom adolescentom. Iznosi se problem lošeg uspeha sina u školi, njegovog odbijanja da uči. Tokom razgovora se otkriva da se otac stalno svađa s majkom, jer je ljubomoran. Reklo bi se, kakve to ima veze sa učenjem sina. Ispostavlja se da ima neposredne veze. Pošto se on boji razvoda roditelja, deo konfliktne energije u porodici nesvesno navlači na sebe. Radi toga je i “morao da postane” loš đak. Rezultat toga je da roditelji deo svoje agresije namenjene jedan drugome usmeravaju na sina koji na taj način nesvesno “spasava” porodicu od raspada. Tako ispada da se otac i majka bave njegovim “vaspitanjem” umesto da reše problem u vlastitim odnosima.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Dobar tekst.